Ko, i zašto ima potrebu da ubija muslimanke u pojam? Ili, općenito žene?
Najčešće - neke druge žene.
Ili muškarci koji su nedovoljno to što bi trebali biti. Znate ono, ako nisi planinar, miniraj planinu, jer ćeš je rasutu lakše prijeći.
Koliko je muslimanki koje slušaju stalne degradacije njihovih ljudskih i ženskih ličnosti, i već se mire sa stanjem poslušnih pijuna, koji klimaju glavom na svako "kriva si". Jesmo li toliko mazohisti? Ili smo toliko bez osjećaja ikakve vrijednosti? I, ko nam uopće govori o tome da smo krive što smo žive? Oni / one, koji su svoje ličnosti i živote srušili, pa čak i opetovano, ali i dalje glume uspjeh. Za potpun efekt o "uspješnosti", potrebno im je da drugi budu manje uspješni.
No, ove druge, zaista NEkrive za bilo što, prihvataju krivice za sve, i više od svega, iz jednostavnog razloga: imaju savjest, i dovoljnu dozu samokritičnosti. Pametne su, i neohole. Boje se da se o čije pravo ne ogriješe, i najčešće u tom vrtlogu "jesi iako nisi", kabule da jesu. Samo neka niko na njih ne zaplače. Malo majčinski, dakako, ali i altruizam ima granicu nakon koje postaje bolest.
Neke godine je jedna izvrsna blogerica napisala preodličan tekst, pod nazivom: "Šta je muslimanka bez muža" . Toplo preporučujem.
Optužbe skrivene u "pametne savjete", tipa: "da ste samo malo više bile kao jaaa...", ili: "...da samo nisi tako jadna i poglupa", nasuprot spomenutom tekstu naše Lejle, ne nude ništa osim manipulacije emocijama preemotivnih žena, koje u nemogućnosti da promijene išta i ikog, pristaju da mijenjaju kod sebe i ono što uopće ne treba da mijenjaju.
Od onog klasičnog: "Kriva si što nisi najljepša", do "Kriva si što se jesi ili nisi udala", a sve preko "Za sve si kriva", uz "Jednostavno, ne znaš biti dovoljno žena kao druge", ubija se i ovo malo preostalog dostojanstva i razuma kod žena.
Najgore u svemu je to što nam ovakve konstrukcije nude kao "vjerski pogled"....ccccc... Ne, drage moje, vjerski je pogled da je Kaderom propisano kad ćeš se, hoćeš li se, za koga ćeš se, i sve to tako, udati.
Vjerski je pogled da smo krive samo za vlastite, a ne i za tuđe grijehe i propuste. Vjerski je pogled da je dobro koje nas zadesi od Allaha, a zlo koje nas pogodi od ruku naših. Od naših odluka. I opet, ne mora biti da je "zlo" - zlo. Možda je lekcija, možda je čišćenje od grijeha, možda je dobro koje ne možemo spoznati, a koje nam se približava zbog iskrenog pokajanja i bereketa koje s njim dolazi?
Drage moje muslimanke, ne dajmo da našim mehkim srcima manipuliraju kojekakvi komercijalisti vjere, i trgovci bolnim tačkama. Nije sporno da imamo različita mišljenja. Nimalo. Nije sporno i da svi griješimo, i da je to ljudski. Indikativno je, i upozoravajuće, to što neko tendenciozno koristi vjersko-psihološke termine, pakujući u ono što vam, kao vjernicama, značajno utiče na razmišljanje. Tačnije, na promjenu razmišljanja. Još tačnije, na modeliranje razmišljanja prema, nekima, jedinim dostižnim i po naravi shvatljivim mjerilima. Možda i nije zlonamjerno. Više uskovidno.
Kaže mi jedna vjernica, prva žena kod svog muža, da je pročitala neki tekst o tome kako je prva žena kriva za to što muž oženi drugu ženu. Koja podvala!! Je li to i Aiša, radijallahu anha, bila "kriva"? Ili bilo koja druga sahabijka? Je li Sara, radijallahu anha, također bila "kriva"? Ili Hadžer, kad je ostala sa bebom Ismailom usred pustinje? Mislim, stvaaarno... Koji su naši parametri?
Kaže mi druga da je pročitala da je sama sebi kriva što se nije udala do 39., jer se školovala i pazila stare roditelje. Htjela se udati, ali je u istovjetnim tekstovima čitala da ne treba da zapostavlja sebe, da ne treba da pristaje na prekidanje obrazovanja kao uslov, da ne treba da zapostavi roditelje za to da bi živjela sa tuđim roditeljima... i sve je to ispoštovala, a opet je kriva. Ipak se udala u toj svojoj 39. , odnjegovala roditelje, završila magsterij, i nedavno rodila dijete. Na sve to, shvatila je samo da je Gospodar, uistinu, sve poredao. Baš sve. I da je istina ono što sam joj davno napisala kao javnu poruku njoj, i ostalima: "Ljubav je nafaka. Šta je tvoje - doći će." Kaže da osjeća da nije ništa propustila. I da bi možda poželjela da se udala mlađa, kada to ne bi značilo nezadovoljstvo Allahovom Odredbom, i kada ne bi ukazivalo na nepovjerenje u Njegovo Znanje, raspored nafake, i svega što čini jedan život.
Kaže mi treća vjernica kako se osjeća kao da nije znala biti intimna sa suprugom, iako nije propustila ništa od obaveza, ili preporučenih stvari. Izuzetno je njegovana i lijepa. Jednostavno su je stigle godine. I sad više ne može biti ona "idealna". To što odjednom "nije nikad ni bila", osjeća opet kao svoju grešku. ?!?! Kaže, da sam se bavila sobom, a ne samo bila lutka na konopcima, imala bi sada iza sebe hifz Kur'ana. Dakako, i tu je "kriva", jer po dotičnoj literaturi, žena treba da se bavi sobom. Između svega onoga što je kriva ako se ne bavi svim i svačim da udovolji svima osim sebi. Jer, ako u tome zakaže, kriva je za sve što nekom uzmanjka.
Dakako, sebebi (povodi) se ne izuzimaju. Naše je da radimo ono što
nam je naređeno, a ne da brinemo zbog onoga što je određeno.
Čitajte Lejlu Pi. Ona ne trguje, nego razmišlja, i potiče na razmišljanje. Ne potcjenjuje, nego detektira. Ne kažem da nema još kvalitetnih tekstova, ali u ovom kontekstu, i ovaj put, preporučujem nju kao autoricu.
Vrlo važan tekst!
Nema komentara:
Objavi komentar