Završni proglas Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka

 

 

ULOGA ULEME JE DA OBJAŠNJAVA ISTINU, OTKLANJA NEJASNOĆE I KORIGUJE POGREŠNA SHVAĆANJA

U Dohi, glavnom gradu Katara, od 7. do 9. decembra 2013. godine, održana je sjednica Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka (International Union for Muslim Scholars – El-Ittihad el-'alemi li 'ulemail-muslimin). Unija je osnovana 2004. godine i do 2011. godine njeno sjedište je bilo u Dablinu (Irska), da bi potom bilo premješteno je u Dohu, glavni grad države Katar. Zahvaljujući ideji srednjeg puta (el-vesatijja) u tumačenju islama, njegovih učenja i propisa, koji ne dopušta bilo kakav ekstremizam ili pretjerivanje ali istovremeno ne dozvoljava ni labilan i neutemeljen pristup islamu, Unija je do sada okupila više desetina hiljada članova (alima), koji dolaze iz gotovo svih zemalja svijeta. U radu Vijeća povjerenika (Medžlis el-umena') učestvovao je i dr. hafiz Safvet Halilović, član Vijeća povjerenika i profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici. Vijeće je raspravljalo o brojnim pitanjima, tražeći put prevazilaženja mnogih teškoća i problema koji bremene islamski svijet. Predsjednik Unije, uvaženi šejh prof. dr. Jusuf el-Karadavi, pozvao je muslimanske učenjake da aktivno sudjeluju u trasiranju puta muslimanskim narodima iz kojih potiču, čime će služiti očuvanju njihovog islamskog identiteta, jedinstva i trajnih vrijednosti. On je poručio: "Muslimanska ulema je dužna da se suprotstavi svim zavjerama kojima se zajednica izlaže a koje imaju za cilj da se onemoguće legitimna nastojanja naroda u preporodu, slobodi i dostojanstvu. Istinska ulema nikada ne smije biti na strani silnika i zulumćara! Naprotiv, ulema je dužna da objašnjava istinu, otklanja nejasnoće i koriguje pogrešna shvaćanja kod običnog svijeta," naglasio je šejh El-Karadavi. Na završetku sastanka koji je trajao tri dana, Vijeće povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka donijelo je Završni proglas (El-Bejan el-hitami), čiji prijevod na bosanskom jeziku prezentujemo našoj javnosti.
Dio učesnika na sastanku Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka

U vezi s Palestinom

U sjenci uzastopnih promjena u arapsko-islamskoj zoni, koje neposredno utječu na palestinsko pitanje i njegovo prisustvo na ljestvici svjetskih zbivanja, Unija stalno naglašava da palestinsko pitanje uvijek ostaje najvažnije i primarno pitanje njenog zanimanja, da treba biti u vrhu problema u dvama svjetovima, arapskome i islamskom. Polazeći od toga,
1. Unija obnavlja svoj zahtjev braći u Hamasu, Fethu i drugim grupacijama, da ovu prikladnu platformu koriste i ozbiljno se vrate primirju i ujedinjenju palestinskih redova koji posljednjih godina trpe štetu od razlaza i razdora, da to učine na osnovu palestinskih konstanti (zajedno s pravom na povratak i otpor, sve dok se ne oslobode Palestina i njena prijestolnica, Kuds/Jerusalim).
2. Unija se protivi stalnim nastojanjima cionističkog neprijatelja da grad Kuds i džamiju Al-Aksa podijeli vremenski i prostorno. Oglašava protivljenje svim sredstvima, toj cionističkoj zavjeri protiv islamskih svetinja.
3. Arapskim i islamskim vladama Unija podvlači nužnost da se skrši nametnuta opsada palestinskog naroda u svim gradovima i zonama, posebno u Gazi, ističući da neke od tih vlada sudjeluju u gušenju i izgladnjivanju palestinskog naroda.
4. Unija podržava sve inicijative i projekte koji žele očuvati islamski identitet grada Jerusalima i sačuvati džamiju Al-Aksa, među koje spade projekat Oživljavanja naučnih kružoka i skupova u toj džamiji. Unija na saradnju poziva sve zemlje, institucije i pojedince koji mogu podržati tu inicijativu.
5. Unija ističe potrebu za pružanjem podrške entuzijastima okupljenim u džamiji Al-Aksa i oko nje (u Svetom hramu i njegovoj blizini) i naučnim skupovima (kružocima), sa svim što će ih osposobiti da se odupiru svim oblicima razdora koji im cionistički neprijatelj unosi putem svojih planova, projekata i organizacija. Unija naglašava da je podrška tih entuzijastima vrsta povezivanja na Allahovom putu i opremanja boraca za zaštitu međa islama.
6. Unija poziva sve učenjake muslimanske zajednice da nastave svoju legitimnu ulogu u osvjetljavanju lokalnome i međunarodnome javnome mnijenju političke opasnosti od judaizacije grada Jerusalima po jedinstvo historijske palestinske zemlje, jer se po vjerozakonu ne može zanemariti ni jedan njen pedalj.
7. Unija poziva arapske i islamske vlade, kao i druge aktivne snage, da se odupru izraelskim rasističkim nastojanjima da se raseli arapsko palestinsko stanovništvo u pustinji Nakab, koji su starosjedioci tog područja. Unija poziva te vlade da se odupre prinudnom iseljavanju izvornih žitelja, koji su se našli na udaru rasističkih i ekspanzionističkih projekata tvorevine Izrael.

U vezi sa zemljama Arapskog proljeća

Unija primjećuje da je više nego očito da se nastavljaju zavjere protiv zemalja Arapskog proljeća, uz vanjsku podršku s Istoka i Zapada, kako bi se osujetili plodovi revolucija i kako bi se te zemlje ponovo vratile u ruke tirana i pokvarenjaka. Posve su jasni i obim tih zavjera i materijalna, informativna i ekonomska podrška, uz blagoslov nekih arapskih vlada, a ponekad, nažalost, direktno sudjelovanje, na štetu najviših interesa zajednice u području osamostaljenja i stabilnosti, te legitimnih nastojanja naroda na putu slobode, dostojanstva i društvene pravičnosti.

 

Stanje u Egiptu

Unija osuđuje i odlučno odbija udar koji su egipatski ministar odbrane i njegove pristalice izveli protiv legitimno izabranog predsjednika, čiji izbor je bio kruna velike egipatske revolucije. Unija obznanjuje svoje odbijanje svakog oblika udara na slobodnu volju naroda, koji zadire u njegovo dostojanstvo i slobodu. Unija smatra da je rješenje problema povratak zakonitosti i štićenje tekovina egipatskog naroda iz njegove slavne revolucije, koju je izveo 25. januara 2011. godine.
Unija odbija i sve oblike diskriminacije i polarizacije među pripadnicima jednistvenoga egipatskog naroda, obznanjuje osudu svih oblika ugrožavanja i gušenja sloboda i zabrane mirovnih demonstracija koje se pojavlju povodom krvavih prevrata, koji za posljedicu imaju bezpravno ubijanje, hapšenje bez krivice i pritvore bez razloga, kao i slične vrste nasilja i sile. Unija insistira na slobodi naroda da bira svoje vođstvo i predstavnike, u skladu s pretpostavkama demokratske prakse i ustavnih načela koje je svijet upoznao. Unija naglašava potrebu da se te pretpostavke private kao ono najbolje što donosi savremeno doba, uz punu zaštitu i odbranu izbornih rezultata koji se trebaju shvatiti kao dogovor i vjerodajnica u društvu. U tom svjetlu, Unija ističe slijedeće,
1. Unija se moli za Allahovu milost svim šehidima iz egipatskog naroda koji su pali u odbrani vjerozakona, istine i dostojanstva, štiteći tekovine slavne revolucije od 25 januara, te za ispunjenje nagrade čistim dušama za čistu krv svih šehida koji nisu ni nosili oružje, posebno šehida s Trga Rabi'a al-Advijja i Trga En-Nehda.
2. Unija poziva egipatski narod sa svim njegovim grupacijama na sveobuhvatno pomirenje, koje počiva na zakonitosti i obuhvata sve grupacije društva ne oštećujući nijednu skupinu ili stranu, kojoj god grupaciji pripadale, s obzorom na vjeru, sektu, opredjlejenje i politički stav.
3. Unija odlučno zatijeva da se oslobode svi zatvorenici koji su silom i nepravedno uhapšeni tokom prevrata, posebno članovi Unije i Vijeća povjerenika, kao što su prof. dr. Safvet Hidžazi i prof. dr. Salah Sultan.
4. Unija poziva sve sinove egipatskog naroda, posebno učenjake i obrazovane ljude, da stanu uz tekovine slavne revolucije od 25. Januara, a protiv tirana i poraženih, da nastave mirno odbijanje udara na zakonitost, da odbiju svaki oblik nametanja vladajućih prilika, od kojih je najvažnije afirmisanje vođstva udara putem kampanje traženja pravnog mišljenja na osnovu ustava koji je iznijela neizabrana skupina, a poništava ustav koji je egipatski narod donio tako što su dvije trećine naroda glasale za njega.
5. Unija otvoreno poziva univerzitet Al-Azhar da se vrati svojoj historijskoj ulozi u pružanju otpora nasilju i tiraniji, radi ostvarivanja onoga u čemu je dobro za veliki egipatski narod.
6. Unija poziva egipatske vojne komande da se vrate svojoj patriotskoj ulozi i velikoj ustavnoj zadaći u obezbjeđivanju sigurnosti zemlje, odbrani njenih teritorija, čuvanju njenih granica i suvereniteta. Poziva ih da se distanciraju od miješanja u politiku, kako bi državne ustanove i službe predano služile društvu i omogućavanju pristojnog života svim građanima.
7. Unija poziva da Ministarstvo unutrašnjih poslova bude u službi naroda, kao što je bilo u vrijeme vladavine zakona, da se oslobodi hipoteke služenja u vidu sredstva pučista u kažnjavanju naroda.
8. Unija osuđuje opsadu napaćenog palestinskog naroda u Gazi putem zatvaranja prolaza i sužavanja puteva pristojnog života pripadnicima palestinskog naroda. Egipatsku armiju poziva da se poduhvati svoje patriotske uloge u služenju palestinskom pitanju i hitnog otvaranja prolaza Refah.
9. Sve učenjake svijeta Unija poziva da vrše svoju zakonsku zadaću i svoju ljudsku odgovornost u objašnjavanju istina, otklanjaju nejasnoće kod običnih ljudi i koriguju poimanja, u službi rješavanja egipatskog pitanja i drugih pitanja zajednice, kako bi izvršili zalog koji im je Bog povjerio.
10. Unija ističe svoju punu spremnost, zajedno sa svim svojim članovima, da sudjeluje u zaravnavanju pukotina među pripadnicima egipatskog naroda i posredovanju u rješavanju vladajuće krize, saglasno standardima i načelima za koje se zalaže revolucija od 25. Januara.

O sirijskim prilikama

1. Unija osuđuje pokolje okrutnoga režima izvešene nad izolovanim sirijskim narodom, posebno njegov grozni zločin upotrebe hemijskog oružja u obrušavanju na sirijski narod, kad su žrtve za par sati premašile nekoliko hiljada ubijenih, od kojih su većina bile žene i djeca. To je nešto u čemu se režim nije odvažio da ikad i zaprijeti cionistima koji su okupirali sirijske teritorije.
2. I nakon što je proteklo više od hiljadu dana ustrajnosti i žrtvovanja, Unija naglašava da velika Sirijska revolucija nije pokrenuta radi otklanjanja brige vezane uz hemijsko oružje ili nešto drugo što zagovara Zapad, već je pokrenuta radi spašavanja ispred okrutnog režima koji sebi dozvoljenim smatra svetinje, skrnavljenje časti i uništavanje državnih dobara za interes neprijatelja i špekulanata.
3. Unija ističe potrebu da se očuvaju revolucionarni redovi u Siriji, da se nedopušta cijepanje revolucionarnih redova i njihovo udaljavanje od najvećeg cilja zbog kojega je revolucija povedena.
4. Unija potvrđuje i svoje ranije proglase podrške Sirijskoj patriotskoj koaliciji. Poziva arapske islamske vladare i narode, kao i ljude privržene slobodi u svijetu, da stanu na stranu sirijskog naroda u njegovoj revoluciji, te da Koaliciju priznaju kao jedinog legitimnog predstavnika sirijskog naroda.
5. Unija poziva sva humanitarna društva i preduzetnike, koji raspolažu materijalnim dobrima, da nesretni narod izbavljaju plaćanjem zekata, finansiranjem medicinske i humanitarne pomoći, uz podnošenje troškova za liječenje, obrazovanje i druge oblike aktivnosti, posebno zbog toga što hiljade, bolje reći, stotine hiljada pripadnika toga plemenitog naroda, žive između izbjeglištva unutar svoje zemlje i traženja ubježišta u nekim susjednim zemljama. Šta više, ima ih koji, na veliku žalost, žive u grobnicama i emigracionim kampovima.
6. Unija pohvaljuje sve arapske i islamske zemlje koje su od sebe, sve što su mogle, dale u svrhe organizovanja pristojnog života sirijskim izbjeglicama i uređvanja atmosphere za školovanje njihove djece, kako ne bi bila uskraćena za školovanje tokom tog razdoblja.

O iračkim prilikama

Unija poziva irački narod da se okrene jedinstvu. Od iračke vlade zahtijeva da zabrani ugnjetačke politike i ekonomiju protiv raznih grupacija iračkog naroda. Unija osuđuje provođenje širokih akcija likvidiranja, hapšenja, iznenadnih pretresa, protjerivanja i sličnih uznemiravajućih postupaka prema iračkom narodu. U tom smislu, Unija ističe slijedeće:
1. Upozorava na opasnost od sektaških sukoba kroz koji će neke strane vatru upaliti svojim neodgovornim ponašanjem prema nekim pripadnicima iračkog naroda.
2. Unija osuđuje uzimanje učenjaka za metu, bilo ubistva, maltretiranja ili progonjenja, koja se provode pod zaštitom političkih krugova u Iraku, te uz blagoslov nekih ustanova I organizacija koje djeluju na teritoriji Iraka.
3. Unija itiče potrebu za zainteresovanošću da se skinu nevolje s pleća iračkih patriota i naglašava potrebu da iračka vlast obavlja svoju zadaću u poboljšavanju uslova za žovot građana.

Situacija u Tunisu

Unija prati i raspravlja o razvoju zbivanja koja govore o teškoćama viđenim u trazicijskom razdoblju u Tunisu nakon slavne revolucije, zbog velikih razmjera zatečenih nereda i apsolutizma, zbog teškoća u odgovoru na izazove, zbog udovoljavanja ambicijama i željama stanovnika prikraćenih i marginalizovanih krajeva, s jedne strane, te zbog planova i želja kontrarevolucije i njenog nastojanja da ta osjećanja iskoristi u svrhe osujećivanja prijelaznog razdoblja, koje bi se, vjerovatno, okončalo obznanjivanjem novog ustava i legitimnih predsjedničkih izbora, koji bi bili početak razdoblja stabilnosti i izgradnje.
Na osnovu te slike koja prikazuje život prve od zemalja Arapskog proljeća, Unija vidi slijedeće:
1. Unija potvrđuje svoju podršku tuniškoj revolucuji, majci revolucija arapskog proljeća. Tunižane svih usmjerenja poziva da, najhitnije što mogu, nastave put patriotskog dijaloga, da tako, privrženi legitimnosti izbora u legitimnosti dogovora, stignu do cilja u upotpunjavanju uporišta za uspostavljanje prve arapske demokratije.
2. Unija osuđuje nastojanja protivničkih snaga da zametu put revolucije i njegov tok u prijelaznom razdoblju zakomplikuju.
3. Unija ističe potrebu za razgovorom među sinovima iste države u Tunisu radi iznalaženja dogovornog puta s kojeg će krenuti proces sveobuhvatnog pomirenja radi ostvarenja ciljeva slavne tuniške revolucije.
4. Unija kod vlade trojnog saveza, koja zemlju vodi od izbora, insistira na većem zanimanju i bržem ostvarenju prosperiteta u prikraćenim krajevima, te na ozakonjenju borbe protiv nemorala.
5. Unija osuđuje manifestacije okrutnosti, grubosti z nasilja paljenjem i uništavanjem javnih preduzeća, smatrajući ih zakonski zabranjenim radnjama. Unija, dotle, smatra da je svaka manifestacija mirnog izražavanja nezadovoljstva i suprotstavljanje vlastima na miran način, prihvatljiv čin. Sve islamske struje i patriotske snage Unija poziva na središnju dogovornu koncepciju i uvođenje zemlje u stabolnost koja će podsticati kretanje u progres, posebo prikraćene i marginalizovane strane.
6. Unija poziva Arape muslimane da tunišku revoluciju podstiču turizmom i korištenjem prilike da sudjeluju u dostizanju ciljeva kroz ostvarenje razvoja i preporoda.

Libijska situacija

Unija smatra da se i libijska revolucija izlaže velikoj zavjeri kontrarevolucije, ali vođene stredstvima koja se, možda, razlikuju od prakse viđene uz druge revolucije.
Sve islamske i patriotske strane Unija poziva na jedinstvo i očuvanje ciljeva revolucije. Poziva na poštovanje nepovrjedivosti libijske krvi i distanciranje od svakog oblika osvete i svođenja računa. Unija poziva da se pitanja pravednosti i osvete onima koji su činili zločine protiv libijskog naroda ostavlja zvaničnim krugovima koje će narod slobodno i nepristrasno izabrati. Patriotski kongres i libijsku vladu Unija poziva ukazujući na ono što slijedi:
1. Potrebu da se ubrza uspostavljanje snažne državne armije koja će prihvatiti sve sinove libijskog naroda, revolucionare i one druge, kako bi bila sposobna štititi zemlju od unutrašenjega i izvanjskog neprijatelja.
2. Potrebu za očuvanjem tekovina libijske revolucije i neskretanjem s revolucionarnog puta na bilo koji način, te podizanjem svijesti naroda o okončavanju oscilirajućeg stanje i dolaska do željejnog povjerenja.
3. Sve sinove libijskog Unija poziva naroda da prihvate sve visoke interese zemlje, te da interese zemlje pretpostave interesima pojedinaca i skupina koje se razlikuju po svojim nazivima i formama.

Stanje u Jemenu

Unija obnavlja svoju osudu eksplozija koje su za cilj imale Jemensko ministarstvo odbrane, u kojima su pali deseci žrtava, ubijenih i ranjenih, ističući potrebu za očuvanjem tekovina jemenske revolucije. Sinove jemenskog naroda, zajedno s pripadnicima stranaka i usmjerenja koja skreću s puta revolucije jedinstva, Unija jasno upozorava da za uske lokalne i stranačke interese žrtvuju najviše interese Jemena i iznevjeravaju zalog šehida.
2. Unija poziva da se prestane s muđusobnim ubijanjima u Sa'di, Dimadžu i drugim jemenskim gradovima, da se pristupi Odboru za pomirenje i označi se kraj prolijevanju krvi, da se otvori polje jemenskoj vojsci da se rasporedi i stacionira po tim zonama.
3. Kod arapskih i islamskih zemalja, posebno kod zemalja Zaljevskog savjeta za saradnju, Unija insistira da Jemen pomognu finansijski i ekonomski, kako bi uspješno prebrodio tranzicijsko razdoblje, a žitelji doveli zemlju do izbora koji bi je uveli u razdoblje pune stabilizacije, zakonitosti i ustavnosti.

U vezi s Libanom

Unija od libanske vlade zahtijeva da odustane od politike ravnodušnosti, da udovolji zahtjevima muslimana i izbjeglicama Sirijcima pruža humanitarnu, socijalnu, zdravstvenu i pedagošku pomoć. Unija zahtijeva da se Vlada obračuna s klanom koji kriminalističke skupine u Siriji otvoreno pomaže u opremi, ljudstvu i oružju, kako bi s Libana skinula ljagu.

U vezi sa Sudanom

1. Unija sa zadovoljstvom uviđa napore koje čini sudanska vlada u stabilizovanju bezbjednosti i mira u zonama sukoba, pogotovo u Darfuru. Unija cijeni trud koji vlada, u skladu dogovorom usaglašenim na skupu Dohi, pokazuje u dijalogu s naoružanim pokretom, kao i to što je proisteklo iz dogovora s nekim pokretima. Zahvalnost i hvala pripadaju Allahu, a državi Sudan i njegovoj vladi Unija upućuje izraze poštovanja.
2. Unija zahtijeva od sudanske vlade da pruži više općih sloboda, popustljivosti i dobročinstva, te da štiti pravo na iznošenje stave, na mirne demonstracije i njihovo nesprječavanje nasiljem.
3. Unija cijeni pokazani trud i otvorenost za dijalog sa opozicijskim strankama, pogotovo oko onog što vodi ka dogovoru i donošenju ustava s islamskim uklonom, kao i napor pokazana u pružanju sloboda i garantovanju ostalih prava i obaveza.
4. Unija cijeni sporazum koji su sudanska vlada vlada juga Sudana postigle u području bezbjednosne i ekonomske saradanje. Unija poziva na rješenje problema nastalog između jedne drevne zemlje i krajeva u kojima se vode plemenski obračuni.

U vezi sa Somalijom

1. Unija dragocijenim smatra pozitivne rezultate napora uloženih oko somalskoga državnog primirja, koji su doveli do uspostavljanja centralne vlade s dobijenom podrškom većine poltičkih i društvenih snaga, vlade koja unaprjeđuje bezbjednosnu situaciju i pod svoju kontrolu vraća neke krajeve i oblasti što dugi niz godina nisu bili pod njenom kontrolom.
2. Unija ističe potrebu za podrškom sadašnjoj somalskoj vladi u njenim nastojanjima da zemlju vodi ka potpunoj stabilnosti i željenom progresu.
3. Unija obnavlja svoju osudu postupaka nasilja, podmetanja ekslozivnih naprava i otmica, u ime islama, u kojima su meta građani, a koje praktikuju neki ekstremisti i od strane njih zavedena omladina. Unija naglašava da to iskrivljuje sliku o islamu i ruši jedinstvo društva. Otuda ti postupci služe neprijateljima islama i otvaraju im polje miješanja u somalijske unutrašnje stvari.
4. Unija poziva Ligu arapskih i islamskih zemalja, Arapsku ligu i Islamsku organizaciju za suradnju, da pokažu veću zainteresovanost za problem somalijskog naroda. Poziva ih da obezbijede uvjete njegovog izlaska iz ratnog stanja i anarhije i prelazak na centralizovanje države i ponovno ujedinjenje svih krajeva države pod njenom kontrolom, uz ublažavanje stanja siromaštva kroz puno snabdijevanje lijekovima i hranom, te omogućavanje obrazovanja i prosperiteta.

U vezi sa Džibutijem

Eminenciju predsjednika, Ismaila Džilija, koji je imao časne stavove u odbrani arapskog jezika i islamske kulture u sklopu očuvanja identiteta džibutskog naroda, Unija poziva da na slobodu pusti učenjake uhapšene i zatvorene već duže od godine dana, od kojih su neki članovi Svjetske unije islamskih učenjaka. Unija poziva džibutski muslimanski narod, njegovu vladu i učenjake, da uđu u patriotsko primirje koje će zemlji osiguravati jedinstvo i stabilnost i čuvati mu arapski i islamski identitet, štiteći njegovim učenjacima dostojanstven položaj u obrazovanju, usmjeravanju i preporodu, daleko od ekstremizma i oholosti.

U vezi s Afganistanom i Kašmirom

Unija naglašava svoje odbijanje strane okupacije islamskih zemalja kao što su Afganistan i Irak. Postojanje stranih okupacionih snaga u tim bratskim zemljama uvalilo je ljude i zemlju u zavađenost i razaranje koji prijete njihovoj budućnosti i pripremaju ih za dijeljenje na međusobno zavađene državice. Ono što u sve unosi još više gnusne prljavštine, jeste to što okupacione snage, koje tvrde da vode rat protiv terorizma, same vode terorističke aktivnosti koje uništavaju desetke hiljada života nedužnih ljudi i raspaljuju vatru različitih plemenskih i rasnih fanatizama.
Unija također naglašava svoju podršku svim aktivnostima za ozdravljenje i vraćanje afganistanskom narodu punog suvereniteta nad svojom terotorijom i raspolaganje svim dobrima bez izvanjskog upletanja u bilo kojeme mogućem obliku. Unija izražava svoju zabrinutost spram sporazuma nametnutih afganskom narodu, koji vode ka uspostavljanju stalnih vojnih baza i osiguravanju okupacionim snagama utvrđenost kakvu ne pruža sinovima zemlje.
Unija poziva međunarodnu zajednicu da u svjetlu rezolucija Ujedinjenih nacija, u skladu sa stavom muslimanskoga kašmirskog naroda, riješi problem Kašmira, utoliko prije što je kašmirski problem predmet spora dviju nuklearnih sila, Pakistana i Indije.

U vezi s Iranom

Unija smatra da Islamska Republika Iran ima pravo posjedovati mirnodopsku nuklearnu energiju. Unija pozdravlja uspjeh reformista na izborima, na tome im čestita nadajući se da će s njima sarađivati kao i s drugim pravičnim stranama, skojima se sarađivalo počevši od predsjednika Hatemija. Unija se nada da će oni sarađivati s ostalim muslimanima, ne samo u raznim krajevima islamskog svijeta već i u cijelom svijetu u pružanju prava muslimanskim narodima, gdje spada i Sirija, u pružanju slobode, dostojanstve i demokratije, da će odbiti svako strano miješanje koje sa sobom poništava prava.

U vezi s Bagladešom

Unija ponavlja i ustrajava na svojim zahtjevima upućenim vladi Bangladeša da islamski legitimitet te bratske zemlje štiti davanjem slobode svim islamskim vođstvima i liderima opozicije koji su nepravedno i lažno optuženi za navodno počinjenje ratnog zločina prilikom oslobađanja Bangladeša. Polazeći od želje za mirom u islamskim zemljama i njihovim razvojem, Unija zahtijeva od vlade Bangladeša da zatvori zlokobni Sudački dosje o prekršajima koji iskrivljuje sliku o zemlji i ohrabruje činjenje nereda i donosi samo razdor. Unija poziva vladu Bangladša da što prije provede pravedne izbore pod nadzorom neutralne privremen vlade, kako bi zemlja izašla iz stalne napetosti i sadašnjih stalnih poremećaja.

U vezi s Malijem

Unija potvrđuje svoju podršku svim inicijativama za mir između vlade i političkih frakcija. Unija podržava demokratske procese u ostvarenju stabilnosti za malijski narod i ističe potrebu za potpunim inplementiranjem izbornih rezultata, kao i za osnivanjem državnih ustanova za uspostavljanje mira, sigurnosti i stabilnosti.

U vezi s Kosovom

Zemlje islamskog svijeta koje još nisu priznale državu Kosovo, Unija poziva da s priznavanjem požure kako bi ta država dobila svoje punopravno članstvo u Ujedinjenim nacijama.

 

U vezi s muslimanskim manjinama

O indijskoj situaciji

Poželjno je istaknuti da muslimanska manjina u Indiji brojem premašuje 200.000.000 (dvije stotine miliona) ljudi, a to je najveća muslimanska populacija, nakon one u Indoneziji. Otuda Unija od indijske vlade zahtijeva štićenje prava tih njenih državljana i sprječavanje aktivnosti hinduskih ekstremističkih organizacija koje nastoje muslimane marginalizovati izazivajući frakcijske nemire, od kojih je posljednji bio u pokrajini Muzafer Nagar i okolnim krajevima, a koji su doveli do iseljavanja oko 100.000 muslimana, pljačkanja njihove imovine, zarobljavanja muslimanki i spaljivanja nedužnih žrtava. Unija posebno zahtijeva afirmisanje Zakona o spreječavanju frakcijskih nemira, kako bi se zaustavile aktivnosti frakcijskih organizacija i kažnjavli počinioci nedjela, a žrtvama bila namirena šteta.

U vezi s Istočnim Turkmenistanom (Sinkjangom)

Unija poziva kinesku vladu da pruži punu zaštitu žiteljima oblasti Istočni Turkmenistan (Sinkjang), budući das su oni državljanji Kine. Unija opozorava da se ti žitelji ne kažnjavaju i ne uskraćuju im se prava. Unija poziva kinesku vladu da razmotri probleme stanovnika te oblasti koji se tiču nezaposlenosti, siromaštva i pružanja socijalne zaštite i osiguranja.
Unija izražava svoju veliku uznemirenost povodom činova ubijanja, protjerivanja i kršenja prava muslimana Istočnog Turkmenistana, koja se neprestano ponavljaju.

O stanju muslimanske manjine Ruhinga u Mjanmaru

Unija prati ono čemu se izlaže oblast Arakan u Mjanmaru (Burma). Prati ubijanje, paljenje stotina sela, stalne napade uz pomoć lokalnih policijskih snaga i masovno protjerivanje muslimanske manjine Ruhinga koja je starosjedilačka na svojoj zemlji. Uniju iznenađuje uloga vlade Mjanmara u nemiješanju. Štaviše, vidi je kako u kolektivnom istrjebljenju aktivno sudjeluje putem policijskih snaga koje uvijek stoje na strani budističke većine. U vezi s istrjebljivačkim ratom protiv muslimana u oblasti Arakan, Unija poručuje slijedeće:
1. Unija osuđuje gnusne pokolje kojima se poništavaju prava muslimana u oblasti Arakan, ne samo pod nadzorom centralne vlade, već i uz njeno povremeno podsticanje.
2. Unija na vladu Mjanmara adresira političku, zakonsku i humanističku odgovornost za zločinačke postupke okrenute protiv prava jednog dijela stanovništva.
3. Unija poziva zemlje Organizacije islamske suradnje i vlade islamskih zemalja da se pokrenu i stanu na stranu potlačenih muslimana u Mjanmaru. Unija ovom prilikom pozdravlja posjetu koju je Gospodin Tajib Erdogan sa suprugom učinio Mjanmaru i tamošnjim muslimanima.
4. Unija poziva vladu Bangladeša da otvori granice s oblašću Arakan kako bi pomogla dolazak humanitarne pomoći ugroženima u toj oblasti.

U vezi s Angolom

Unija prarti razvoj događanja vezanih uz položaj muslimanske manjine u Angoli i pritiske i nevolje kojima se izlažu pripadnici te manjine. Prati rušenje džamija i zabranu muslimanima da obavljaju svoje vjerske dužnosti. Zato Unija zahtijeva od angolske vlade da otkloni nasilje nad tim muslimanima i da razmotri mjere koje krše njihova prava, opominjući opasnošću od upadanja u građanski rat i frakcijske borbe.

Stav Unije o ismijavanju i omalovažavanju vjera

Unija ističe da je ismijavanje i omalovažavanje bilo koje vjere po islamu neprihvatljivo i sramotno, da ih odbacuje zdrav razum i urođeni ljudski osjećaj, jer se na ismijavanju i omalovažavanju bilo koje vjere zasnivaju osjećaji mržnje i smutnje koji pale vatru ratova, od kakvih ljudi zaziru i ne žele ih, a ako buknu, teško ih je ugasiti. To ne može biti pretpostavka nikakve slobode umjetnosti i izraza, već je to pretpostavka ljage, uznemiravanja i klevetanja, a to niko ne treba odobravati.
Stoga Unija poziva sve razumne i razborite ljude cijelog svijeta da donesu Povelju časti o nehuljenju svetinja, ili o nevrijeđanju vjerskih osjećanja, da donesu jedan svesvjetski kodeks – koji bi iznijele Ujedinjene nacije – o zabrani ismijavanja i omalovažavanja vjera i njihovih svetinja. To je ono čemu teži Svjetska unija muslimanskih učenjaka.

O općoj reformi

Svjetska unija muslimanskih učenjaka smatra da je jedna od njenih velikih zadaća korigovanje misaonih i djelatnih devijacija u islamskom svijetu, uz ulaganje maksimalnog napora i svih sredstava u širenju središnjosti (al-wasatiyya), umjerenosti, zdrave svijesti i ispravnog razumijevanja islamskog vjerozakona. Iz toga proizlazi pridržavanje vjerozakonskih načela i odredbi, uz okupljanje muslimana oko njih, jednako vladara i potčinjenih, muškaraca i žena, te isticanje pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, na razini pojedinca, kolektiva, naroda i države. Zadaća Unije je i pozivanje svih muslimana na privrženost ibadetima koji su izvor sreće i uspjeha, uz lijep odgoj koji štiti jedinstvo društva i snabdijeva ga pozitivnim duhom koji ga dovodi u poziciju dobrog uzora za ugledanje i garantuje civilizacijsko buđenje duha zajednice uz pružanje otpora slabostima i unutrašnjem defetizmu, da bi se došlo do željene promjene u psihi i ponašanju (Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni).

Unija poziva u sveobuhvatno izmirenje

Unija iznova poziva ka oživljavanju sveobuhvatnog izmirenja među svim faktorima ljudske zajednice, na razini vlada i naroda, učenjaka i da'ija, ustanova i organizacija, nacionalnih i etničkih pokreta, na osnovama garantovanja prava, poštivanja duha sloboda, proširenja baze participiranja, pridržavanja mirovnog plana riječju i djelom, utemeljenja načela pravednosti, hitnog izvršavanja presuda nezavisnog sudstva, potvrđivanja neprikosnovenosti zakona i nezavisnog suđenja, ukidanja prijekih sudova, hitnog oslobađanja nepravedno uhapšenih, olakšavanja povratka prognanih državljana, afirmisanja uloge učenjaka u reformisanju zajednice i pozivanju k Allahu i pridržavanja vjerskih i patriotskih načela zajednice, odbrane zajednice uz poštovanje njene uloge i presijecanje puta onima koji na nju iz zasjede stalno motre.
Unija pozdravlja nesebičan trud koji neke arapske i islamske zemlje ulažu u postizanju pomirenja među svim skupinama koje rade u službi islamske misli, posebno onima koje su određeni niz godina slijedile metod surovosti i promjena putem sile, nakon čega su se okrenule vladavini prava, vratile se koncepciji islamske središnjosti (al-wasatiyya al-islamiyya) koju Unija trasira i u nju poziva. U tom kontekstu Unija podvlači potrebu da se požuri s oslobađanjem preostalih političkih zatvorenika u svim islamskim zemljama i vraćanjem svih u djelatan život i aktivnost mirovnog pozivanja, radi iskorištavanja njihovih potencijala i iskustava u štićenju mladića muslimana od padanja u kandže onih koji pozivaju u pretjerivanje, nasilje i tekfir (proglašavanje ljudi nevjernicima).
Najzad, Unija obznanjuje čvrstinu svoje odluke da upućuje Ummet, koriguje njegova poimanja, usmjerava ga ka željenome civilizacijskom preporodu, poduhvatajući se donošenja jednog zbira odluka koje se tiču stalnog organizovanja naučnih skupova, seminara i štampanja naučnih i kulturoloških biltena, čiji zadatak će biti iznošenje svih tretiranih problema na islamsko poprište, da ih javnosti objavi u skladu s utvrđenim načelima i u saglasnosti sa svojim strateškim planom.
Unija obznanjuje da je jedan od najvažnjih njenih ciljeva aktivno sudjelovanje u mirovnim nagodbama. Zato je spremna pružiti sav trud i iskustva u stvarenju mira.
Unija s velikim žaljenjem bilježi izostanak nekih njenih članova Vijeća povjerenika u radu Sastanka zbog hapšenja ili zabrane putovanja. Uzvišenog Allaha moli da od njih otkloni sve smetnje i vrati im slobodu, kako bi sudjelovali na slijedećem zasjedanju.
Na kraju, Unija koristi priliku da izrazi svoju istinsku zahvalnost i uputi dovu za dobro Katara, njegovog naroda, emira i vlade. Unija podvlači svoju zahvalnost koju je njen Predsjednik izrazio emiru šejhu Hamed ibn Halifi al-Thaniju, za njegovu saglasnost da Doha bude sjedište Unije, te eminenciji šejhu Temimu ibn Hamedu za njegovo plemenito štićenje Unije i ugošćavanje sudionika na sastanku Vijeća povjerenika, kao i na lijepom prijemu i gostoprimstvu. Unija moli Uzvišenog Allaha da Katar i njegovo vođstvo čuva u miru, sigurnosti, stabilnosti i spremnosti da rade za dobro.
I reci : „Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici ...".

Priredili i s arapskog jezika preveli:
dr. Mehmed Kico i dr. Safvet Halilović

Ekransko-tonski sihr

Tehnološka dostignuća su olakšala mnoge puteve dobra, i dolaska do ispravnih ciljeva, ali i suprotno tome; dolaska do zla i pogrešnih ciljeva...

Nekad je, u našoj domovini Bosni i Hercegovini, bilo uobičajeno da se kaže da je "nagazio" ili "naograjisao" onaj  koji je "pomaknut" u ponašanju, ili oslabljen u zdravlju, tako da liječnici ne znaju uspostaviti dijagnozu.

Danas nam trebaju novi termini. Zašto? Zato što po monitorima i ekranima ne gazimo. Mi smo zalijepljeni za njih. U okviru potreba, to je olakšica ( svojevrsna ).  Mimo potrebe, zabrinjavajuće je  naše "buljenje" u ove prozore kroz koje mislimo da vidimo cijeli svijet, a ustvari, ne vidimo ništa, osim što je ciljano i planirano da vidimo.

Kakve veze to ima sa sihrom? 

U Wikipediji ( http://bs.wikipedia.org/wiki/Sihir ), na osnovu relevantne islamske literature,   stoji ovako:

JEZIČKO ZNAČENJE:

-El-Ezheri je rekao: "Sihir je svako djelo putem koga se čovjek približava šejtanu i kojim se traži njegova usluga."

-Na drugom mjestu:
"Suština sihra je prikazivanje neke pojave u lažnom liku suprotnom njegovoj biti. Kada sihirbaz hoće da prikaže lažnu sliku kao istinitu i predstavi nešto u suprotnosti od njegove biti, on to opsihri i ono postane suprotno svojoj suštini." (Lisanul-Areb)

-Prenosi se od Ibnu Ebi Aise da je rekao: "Kada Arapi nazivaju sihr sihrom, onda ga oni tako zovu zato što on pretvara (preobraća) zdravlje u bolest." (Lisanul-Areb)

-Ibnu Faris je rekao: "Sihr je prikazivanje neistine u vidu istine." (Lisanul-Areb)

-U Mu’džemul-Vesitu je rečeno: "Sihr je tajnovit i suptilan."

-U djelu "Muhitul-Muhit" se kaže: "Sihr je prikazivanje stvari u njima suprotnom stanju kako bi se izazvao nered."



TERMINOLOŠKO ZNAČENJE:

-Fahruddin Er-Razi je rekao: Sihr u šeriatskom značenju se veže za sve ono čiji je uzrok skriven, što izgleda suprotno njegovoj suštini, i što se dešava u vidu opsjene i varke.

-Ibnu Kudame El-Makdisi kaže: "Sihr je vračanje, zapisivanje i vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bračnih drugova. On sprječava čovjeka od spolnog općenja sa svojom ženom itd. Neki od njih se spravljaju da bi razdvojili muža od žene ili da bi omrzli jedno drugom ili da bi omilili jedno drugom."

-Ibnul-Kajjim je rekao: "To je složeno djelovanje zlih duhova i podložnost uticaju nadprirodnih sila."

Kako izgleda sihr?

To je, u najkraćim crtama, određena "mapa kretanja", kojom se utječe na razum, a time i na opće stanje ciljane osobe.

Skriveni nazivi

Uobičajeno je, a što možemo uočiti kroz cijelu ljudsku povijest, pa i danas, da se stvari i pojave nazivaju drugačijim imenima. Međutim, čovjek bi, za vlastito dobro, trebao uvidjeti suštinu svake stvari, da bi je mogao smjestiti u odgovarajuću  definiciju.

Naime, suština sihra je da učini da zaboravimo, da u mišljenju zastranimo, da pogrešno shvaćamo... a šejtanov zadatak je da uljepša ono što je ružno, kako bismo za tim posegnuli, odnosno, "otvorili vrata uma i duše" za utjecaje.

"Napredni sihr"

Subliminarne poruke. 

Subliminarne poruke su poruke ispod granice naše percepcije, koje naše oko, niti razum, ne mogu opaziti. To je signal, ili poruka, umetnuta u drugi objekt, s ciljem zaobilaženja normalnih granica opažanja. (pogledati: http://alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/subliminalne-poruke)

Primjera je mnogo...
Ovo je jedan "dječiji":

Na 3:39 !!!

A Fejsbuk??

ili... internet? A televizija? ( Čitamo li to- "vizija"??)

Sihr se može napraviti (i) na poleđini fotografija nekih osoba. Kako je "muuudro" smišljen taj Fejsbuk!
Ne mora se posebno izdvajati iz mora fotografija. One su sve redom, ionako, kodirane...

Dokaz?

Pogledajte u jezičkim i terminološkim definicijama ( na vrhu), pa osmotrite ljude oko sebe. Ponajviše je danas, kod muslimana, pritužbe na "pomućeno razmišljanje", "raspadanje porodice", "nerazumijevanje sa dojučerašnjim prijateljima", "razbijanje džemaata u skupine", "razbijanje skupina u pojedince"...

Prekid djelovanja sihra

Djelovanje sihra se prekida onog momenta kada se sihr razotkrije ( zato i jeste skriven).

Liječenje?

Nakon utjecaja sihra na čovjeka, liječenje treba uslijediti svjesno, i odgovorno. U težim slučajevima, može se potražiti druga osoba, koja će učiti rukju, jer je bolesnih ( opsihreni) u stanju nemogućnosti da prizove svijest.
Put dopiranja do naših mozgova je ponavljanje poruka kojima smo navođeni... svjesno, ili ne. Od ljudi, ili od šejtana u obliku džina i ljudi.
Put dopiranja lijeka do naših mozgova je:

-da se isključi dotok negativnih i preusmjeravajućih poruka sa naših ekrana, iz zvučnika, između redova...

-da se ustraje u ponavljanju Riječi koje su same po sebi Lijek ( rukja Kur'anom; "Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." ( El-Isra', 82.)  )

-ustrajnost u zikru ( spominjanju Allaha Uzvišenog, a On je Gospodar i Tvorac svega stvorenog)

Mudrolije današnje, "modernog" svijeta:

Kažu da treba ponavljati afirmativne izjave, kako bi glas ( zvuk)  izvršio utjecaj na naše misli. Misli postaju ponašanje, a ponašanja karakter. Poželjno je u tim trenucima stajati ispred ogledala, kako bi i slikom utjecali na um. Um će, naima, dalje usmjeriti tijelo ( zdravlje, raspoloženje...).

Dakle, nauka je potvrdila utjecaj slika i zvukova na um. Recimo, prilikom dijagnostičkog snimanja mozga korištenjem magnetne zezonance, pacijent sluša zvukove, kojim se "rastaču" i najmanji segmenti živčanih centara, ali i ostalih tkiva. Također, odavno se, u eksperimentalnim istraživanjima, kao i u dijagnostici, koristi metoda projekcije. Prikazuju se slike, koje pacijent nekad razumije, nekad ne, i prati se rad živčanih centara u mozgu, prokrvljenost, cirkulacija, i slično.

Ono gdje su "afirmacije" samo puka ( loša) imitacija, jeste zamka iste vrste, samo drugog pakovanja. Naime, prilikom gledanja u ogledalo, na nas ima utjecaj i "nevidljivi svijet", u kojeg muslimani vjeruju. Da bi se rastjerali ti loši ( makar i vlastiti nesvjesni "smjerničari"), potrebno je spomenuti ono od čega bježe. Mudrost Sunneta Allahovog Poslanika, alejhisselam, neizmjerna je za naše umove!
Kako bi ostali pozitivni, a nestali negativni utjecaji, Muhammed, alejhisselam, učio je sljedeću dovu: "Gospodaru, upotpuni moj ahlak ( lijepo ponašanje, ćud), kao što si upotpunio moj izgled" ( ili: uljepšaj, kao što si uljepšao)
Islam je potpuna i savršena vjera, kakva treba ljudskom rodu. Za dobrobit. Potpuno uvažava ljudsku prirodu. Onaj Koji nas je stvorio, zna njene tokove, stremljenja, sklonosti, i lijekove za  sve štetne aspekte našeg insanluka.

Zato...

Žalosno li je stanje onog koji potroši život da bi izmislio toplu vodu, a stoji kraj bojlera, i ima struju koja ga pokreće!
Zato, u pravu je mladić koji je rekao: "Mnogobrojne su blagodati koje uživam, ali je najveća ta što mi je islam vjera, uputa mi je stigla, i što mi je Allah Gospodar!"S tim u vezi:

-Nije dozvoljeno liječiti sihr sihrom, zato što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je bio upitan o nušretu (običaj predislamskih Arapa da liječe sihr sihrom), rekao: 

"To je od šejtanskoga posla."

Prije ovoga je Allah, subhanehu ve te’ala, rekao ( u suri El-Bekare): 

"…i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vlasti kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik - šejtani su nevjernici, učeći ljude sihru i onome što je bilo objavljeno dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu."
Zatim kaže Allah, dželel šanuhu: 

"A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, ti ne budi nevjernik!’ I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati, iako su znali da onaj koji to sebi pribavi neće nikakve sreće  na onom svijetu imati. A doista je ružno ono za što su se prodali, kad bi samo znali! A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kad bi samo znali!"
U navedena dva ajeta Uzvišeni Allah nas obavještava o sihru i to sa više aspekata: on je od djela šejtana; njegovo izučavanje je kufr (nevjerovanje) koji se suprotstavlja imanu; 

U zagrljaju duša

Svadbeni salon restorana "Kalabria" u Skopju. A mi sve, kao da smo baš na neko vjenčanje došle- vesele. Susret  s Imenom Gospodara je ono što On voli. Onima koji se s tim nijjetom, da se s Imenom Njegovim vole, sastaju i rastaju- On obećava Svoju ljubav.

*

Nurli lica muslimanki Makedonije mi obasjavaju minute u kojima mislim o stanju ummeta.

Upoznala sam nekoliko njih koje su se vratile islamu iz pravoslavlja. Našle smiraj, našle Istinu i Svjetlo. Uzele ga, i  šire svuda oko sebe. Jedna od njih je dovela svoju tetku, koja je suznih očiju rekla da razmišlja o islamu.
Prave su "ensarijke" "muhadžirkama" Bošnjakinjama, koje su također tu rođene, i žive. Mnoge su od njih su tu rodile nove generacije. Ipak, djeluju kao da nikad nisu odmakle od matice.

Pričale smo o traženju puta do sreće. Rekoh im da  ja ne umijem kao učeni ljudi  govoriti o pravilima. Ja samo znam ispričati ono što srce osjeća, Allahovom MIlošću. A za to i služe pjesnici, zar ne?
 Valjda im je baš takvo što trebalo, jer... srcem se, ustvari, gleda. Ili ne vidi.

Kada bih nabrajala imena svih voljenih  koje sam tamo zagrlila, trebala bih napisati knjigu. Njima nije ni bitno da im znate imena. Bitno im je da znate da  su dio vas.

Imale smo nekoliko tema, mahom "ženskih". "Put do sreće", kojim smo prošle analizirajući razloge naših stanja koja ne volimo. Zasigurno, korijen svim razlozima je u nerazumijevanju poruke islama, poruke tewhida. "Kako da mu bude po mom" je bio svojevrsni nasihat, kojim smo nastojale doći do praktičnih rješenja nekih neželjenih situacija u kojima se nađu bračni partneri. "Biti sestra u islamu" je bio mehabbet, koji nam je poslužio da vidimo sebe očima drugih sestara, bar nakratko, i prevaziđemo neke  prepreke na putu uživanja islamskog sestrinstva u potpunosti. "Rahatluk je...", sad bih rekla- tamo, s njima! A  prilikom druženja sa njima, zaključile smo da je to ono što traje, što nije momenat, što neće proći. A sve što je na Zemlji, prolazno je. Samo je Allah Uzvišeni Vječan... "Lijek za tugu" smo popile zadnji dan, u Hatundžuk-džamiji, u centru Skopja. Prenijela sam im recepte kojima sam i sama sebe nastojala, Allahovom Voljom, liječiti. I ne samo od tuge, jer tuga je- vrh ledene sante. U dubuni leže sasvim drugačiji nazivi naših osjećaja i misli. Te recepte sam imala čast naučiti od velikog insana, uvaženog hafiza Imada el-Misrija, a sticajem okolnosti, malo ko je imao priliku da ih čuje i zabilježi. Sretna sam zbog ove mogućnosti koju mi je Gospodar podario, da odem u bošnjačke džemaate u Makedoniji, i da naučim daleko više, nego što bih ikad mogla njima prenijeti iz vlastitog iskustva. Kad krenete u Makedoniju, ponesite hediju koja je njima najdraža- želju da budete s njima!

Kosovo u sjeni jedne slike

 Vidjeli smo Kosovo, uzduž i poprijeko.
Elhamdulillah.
Srbi nam nisu dali preko granice, jer smo u pasošima imali kosovske pečate. Biva, "nije to država". Tako smo dobili bonus 400 km turističkog klimanja uspavanih glava u umornom kombiju.

Nakon što smo, kao pravi, prkosni  Bošnjaci,  skoro uzviknuli: "Kosovo republjika!", ja zamal' pomislih da sam sred  New Yorka. Hem imaju "Kip slobode", hem se zastava SAD-a viHori na svakom ćunju što liči na banderu. I balkonu.
A dobro, ako njima ne smeta da se protiv jednog kolonizatora sklone pod skute drugog, ne smeta ni meni. A tako sam se radovala njihovoj "nezavisnosti"! Kao da je moja.

Baška sve to... Nisu mi dali da koristim sanitarni čvor jedne benzinske crpke, zato što sam....Ž E N A! Bezbeli Amerikanci do tog dijela 'neovišnjavanja' Kosova još nisu stigli. Bliže im je Afganistan, gdje svakodnevno, godinama, "spašavaju" muslimanke od hidžaba i ženskih medresa.

 Lijepo je Kosovo. Albanci su ponosan narod. Ima muslimana, i oni su, zasigurno, još ponosniji. Ipak, zbog samo jedne situacije i slike, ja mislim da vjernicima i nije baš lahko. A opet je taj ( albanski )  narod iznjedrio neke od najvećih islamskih učenjaka! Sad mi izgledaju još veći. Kad se hoće- može se. Uz Allahovu pomoć.

Stali smo kod džamije. Saudijci izgradili, još 2001., piše. Lijepa, mašaAllah, ali nekako... zapuštena na prvi pogled.

*

Na drugi pogled je - još zapuštenija. Na rijetkim mjestima gdje  im se razaznaje boja, vidi se da su novi tepisi u obliku sedžada nekad bili - čisti?!?
Valjda.
Nismo mogli dobro vidjeti, jer se od nepodnošljivog smrada nismo mogli zadržati u unutrašnjosti ni nekoliko minuta. Naime, pojam "smrad" i "džamija" NIKAKO ne idu zajedno. Nemoguće. Možda nam se zato, u spoju sa pojom ćistoće, njena suprotnost učinila još izraženijom. Tu smo uvidjeli da je ovaj objekat potpuno nefunkcionalan, osim... teško mi je to i napisati... kao svojevrsni javni toalet. Sanitarni čvor potvrđuje groznu misao.
Neupotrebljiv od pretjerane upotrebe nakon koje se ne čisti ni minimalno.

Pomislih... Koliko mi, Bošnjaci, čistimo... a bome i sve Albanke koje sam ikad u životu srela. No, s obzirom na ovu tužnu sliku, čini se da u Peći nema ni Bošnjaka, a ni Albanaca kakve ja poznajem.

Do nas je došao jedan čovjek, koji nas je još prije primijetio, kod benzinske "for women and dogs-forbidden". Kosovar. Hvala mu. Udostojio se da priđe, i da nas upita odakle smo. Nakon toga nas je upitao zašto nismo priznali Kosovo.
Do tog dana nisam znala za drugi razlog, osim političkih prepucavanja. Sad znam: Zato što vi niste priznali džamije! ( a možda neko ima i drugi razlog...)

*

Vjerujem da je na Kosovu bilo mnogo ljepote koju sam mogla zabilježiti. Posebno vjerujem da je bilo plemenitih vjernika i vjernica, koje je vrijedno utisnuti u pamćenje. Pošto se sa njima nisam srela, jer smo mi, u biti, bili na prisilnom proputovanju, ostalo mi je samo da razmišljam o njihovom položaju u tamošnjem društvu, pod dojmom  tužne slike, i  potaknuta  položajem  ove Allahove kuće.  Odnose li se tako i prema njima? Ili je ovo samo ružna iznimka? Nadam se da jeste. Ne bi valjalo da se preko kršenja Allahovog hatora hrane američki hatori.

U dolini lavova

Rekoh domaćici:
"Vi ste svi ovdje rođeni, ovdje ste rodili svoju djecu. A  tako dobro govorite bosanski jezik."
"Pa, kako nećemo? Mi smo Bošnjaci!"
"Iz kojeg mjesta su došli vaši preci?"
"Sandžak. Većina nas je sa Sandžaka. Neka mjesta su "očišćena" genocidom, a preživjeli su migrirali prema Makedoniji. Mi smo njihovi potomci."
"Znači, ove mlađe generacije, ustvari, nisu bile u Bosni?"
"Ni mlađe, ni starije. Rijetki su među nama bili u Bosni. Daleko... A i nemamo tamo rodbine. Samo srce nam je tamo. Dušom smo za Bosnu vezani."

Djeca od nekoliko godina, bebe koje tek progovaraju, prve riječi kazuju na bosanskom jeziku. U kućama, domovima Bošnjaka, nema komunikacije na makedonskom jeziku. A dobri su građani svojih rodnih država. Vrijedni radnici, uspješni učenici i studenti. Dobre komšije, povjerljivi prijatelji.

Bošnjaci Makedonije. Sandžaklije. Ponos svakom ponosnom, osmijeh svakom zabrinutom. Takvi su oni...
Okruženi pravoslavljem s jedne strane,  i nacionalizmom koji se pretpostavlja vjeri, s druge strane. A ipak, islamom i bošnjaštvom, opstali.
Nasljednici etikete "poturica", i bremena krvne osvete za "Kosovsku bitku", o kojoj su, kao i mi, samo čitali u knjigama.

***


"Ovo je Gazimestan", reče nam domaćin,"mjesto za koje su Mladić i Karadžić poklali Srebreničane, toliko  stoljeća i kilometara udaljene...Znate  ono, kad je rekao da Srbima poklanja grad u znak osvete Turcima..??"

*

Na tom je mjestu 1989. godine, Milošević najavio belaj koji se desio. Kakav kompleks vuku ovi Srbi stoljećima!? Osvećuju se i djeci u utrobama majki. Da li nam time poručuju da trebamo sad i mi, Srebreničani, Sandžaklije, Krajišnici, butum Bošnjački  milet, da učimo svoju djecu da se sljedećih pola tisućljeća osvećuju bebama nerođenim, da ubiju ili porobe i što mogu, a u oporukama zaduže za one što ne mogu?

Mi nismo takvi. 

Nas vjera uči da osvajamo srca, a ne građevine. Da ljubavlju zarobimo ljudske simpatije. Da osmijehom rušimo barikade i pregrade. To je naša lična karta.

Pomislih: Ima li u nama takvog kuveta, nakon svih zuluma? Ima li u nama meraka za sijanje sjemena mira i dobra, nakon svih nemira i krvavih suza?

Ima!
Oni su dokaz. Dokaz da se postojanje gradi ustrajnošću na istini.

Posjetila sam jedan od brojnih bošnjačkih džemaata, i tom prilikom  upitah:
"Znate li, djeco, ovu dovu koju sam sad proučila?" ( "Rabbi jessir" )

"Znamo, učili smo u mektebu!"

"A, znate li, možda, šta ona znači  na našem jeziku?"

Šute... Gledaju sa željom da odgovore da ne znaju jezikom, ali znaju srcem i dušom...
U tom trenu javi se jedna od djevojčica:

"Znam ja! To znači: Ja srcem čvrsto vjerujem, i jezikom potvrđujem, da nema drugog Boga osim Allaha!"

Kad god se sjetim ovoga, plakat ću! Plakati, kao što sad plačem.
Plačem, wallahi, od ponosa. Plačem od kuveta. Od snage uvjerenja tih naših gazija, i časnih majki, od čistoće  plemenite krvi u djevojčica...

Nisi uspio, Obiliću! Murata si, Sultana, na prevaru ( kao što vam i priliči) ubio. Zato što ti je ostavio mogućnost da budeš čovjek, da priznaš zabludu i postaneš insan. Nama ders, vama nikad ponovljena prilika, ako Bog da. "Nije musliman onaj ko dozvoli da ga iz iste rupe zmija dva puta ugrize." Ovo je, također, učenje našeg Mustafe, alejhisselam. Učenje koje su shvatili ponosne Sandžaklije, Bošnjaci. Na tome odrasli, u tome djecu rodili, i na tome ih odgojili.

Tamo gdje zlatno Sunce sja...tamo je Makedonija. Ta rodna zemlja, puna Bošnjaka. Ezani grle kapi Vardara. S munara vije ponos ljiljana. Jači su oni, nek se zna, od  zmija i vukova, što poginju glave- ne pred sabljama- već pred tekbirima iskrenim iz prsa junačkih, ponosnih Bošnjaka, sandžačkih lavova!

Majkama im ruke ljubim!
Pred očevima pogled krijem, a željna sam da vidim... kakvim su to čelikom, kad treba tvrdim, a kad treba mehkim, sinove i kćeri u planine podigli? Junakinje i junake, čela uzdignuta, odgojili.

Hvala vam, i halal od vas iščem,
što smo premalo znali, i premalo htjeli, biti dio vas. A vi ste, i srcima,  i dušom, i tijelima kojima braniste rovove Bosne, bili, i ostali, uz nas.

Naučih, tako, šta znači saff. Zbijen red. Bedem neprobojan. Onaj, kojem se sva značenja svega na svijetu, svode na:
Nema drugog Boga, osim Allaha Jedinoga!

Da ga sebi u san donesem, kad sagorim od sjećanja

"Nisam ja izgubila nadu u Allahovu Milost. Nisam izgubila uvjerenje da On može sve šta hoće. Samo sam se pomirila s tim, da je ono što On zna i hoće, bolje za mog Hajrudina, i za sve nas. On zna, mi ne znamo.
Sad kad pomislim... ni mene neće biti poslije njega, tako nekako mislim.
Neću živjeti, i ako živa ostanem. Tako mislim. Kad pomislim. Ali, slabo pomišljam. Važno mi je ovo što je sad. A sad mi je Allah dao takvu snagu, i toliki smiraj, da sam ubjeđena da je od Njega. Ja od koga bi bila? Ovolika snaga... Toliko puta sam "umrla" i "oživjela", čekajući svaku vijest o nalazima. Gledajući, na koljenima, pored bolničkih kreveta, onu jednu suzu što mu se niz obraz skotrlja, ako samo malko pomaknem ruku koju sam mu pod glavu podmetnula. Nad njim sam, umirući- živjela. Daleko od njega ne bih mogla. A poželjela sam svu djecu. Znaš li ti da ovu moju najmanju, moju bebu, nisam šest mjeseci vidjela? Osam, možda... Sad više i ne znam. Odrastoše mi, a ja ih se ne nagledah. Njega gledam, njega upijam. Da ga sačuvam. Da ga ponesem. Da ga sebi u san donesem, kad sagorim od sjećanja, i želje  za tračkom njegova mirisa..."

"A ja još nekako... u meni, duboko, tinja neko svjetlo nade...", reče Mustafa.

"Neka bude kako je za njega najbolje, onako kako će biti najsretniji."

Amela je institucija. Moja, obrazovna, odgojna institucija.

Ja sam inače mala žena. Ali se ne osjećam malehnom. Nekako sam si tu negdje, pri ruci. Taman.
Danas me grlila Amela.
Osjećala sam se malehnom.

"Ne znam da ima veće iskušenje", rekoh joj.
"Ima, moja sestro. Uvijek ima teže i gore."

Tu se još smanjih.

I ponesoh sa sobom, u spomenaru duše, svaku njenu riječ. Mustafin pogled u nju. I Hajrudinov osmijeh.

Još ću dugo prebirati po mislima ove životne lekcije.

Kanibali

Odavno smo svjedoci ( a poneko i žrtva) činjenice da neki ljudi gaze po časti muslimana, koja je svetija od Kabe, do svojih niskih ciljeva. Naime, lakše im je reklamirati stepen imana, nego ga graditi.

U zadnje vrijeme su i na našim prostorima počeli gaziti preko časti najčasnijih ljudi (uleme, mudžahida). Nisu se tu zaustavili. Nefs je gladna zvjerka. Sad gaze preko bolesne, umiruće djece, i njihovih roditelja.

Ne ljute me. Žalim ih. Je li moguće da su stvarno toliko maloumni, pa su uvjereni da je to nešto dobro i ispravno, ili namjerno rade ovakve grozote, s ciljem unošenja smutnje i pometnje među muslimane?

Povijest govori u korist ovom drugom...



Naime, ovi redovno ne rade ništa. Ne odazivaju se na humanitarne akcije jer "kriju dobra djela". Iako Uzvišeni kaže "udjeljujte i javno i tajno". Bolje je tajno, ali i javno ima svoje "zašto". Ipak, u tom skrivanju, objelodane svaki noćni, duha, sunnet i farz-namaz. Objelodane učenje Kur'ana. I, redovno, objese na internet-štrik, čistoću svojih duša. Oni ZNAJU da su dio "spašene skupine", a to su oni ( među muslimanima) koji će u Džennet. Ostali- vooozz! Znaju ljudi. Bezbeli im neko rek'o. Neko ko zna. Ali, pri njima nema širka. Tek toliko. Nemaju oni ništa sa sufijama, samo su isti u vjerovanju u nepogrešivost svojih šejhova. Ali to je zanemarivo, zar ne?
To su oni koji revnosno "brane mudžahide" ( ako ne vidite, naglašavam NAVODNIKE, koje redovno "ne vidite", iako "znate čitati" i "jasno vam je šta mislim, iako ne govorim"!), ali ih nema kad se protestira zbog zatočeništva nedužnog Abu Hamze. Nema ih da pruže podršku, da ikad nazovu porodicu, da se oglase...NE! Oni smatraju da je Abu Hamza "sumnjivog tewhida", jer se "borio za državu, a ne Allaha", i jer je nosilac "zlatnog ljiljana", a njima "ne trebaju ordeni taguta", osim kad im orden o prsa kači njihov šejh, i internet-džemaat galamdžija.Ti ne smetaju, jer- odlučili su- šejh je u pravu i kad pogriješi. Ono, on je Muwehid. Znaju oni. Daleko od "taguta". Daleko od demokratije, osim kad iskorištava slobodu govora, i poziva se na demokratsko pravo.
Znaju oni., kao što znaju za svakog ko "nije muwehid", jer "podržava taguta" ( Erdoana i Mursija, na primjer). Mislim se, valjda su zamijenili u tumačenju riječi  ovo "tagut" sa - radnik za islam i ummet, i ono "šejh" sa - ne radi ništa, osim što svoje viruse nebuloza razašilje na potencijalno plodno tlo". To "tlo", isto, ne radi ništa. Naime, evidentno je da se, recimo na internetu, ( drugdje ih baš nema, ako griješim, ispravite me!), ne može oko otvorit od njihovih obrušavanja. Pametan svijet se sklanja ustranu ( jer, onaj ko sa strane gleda dok se sa nerazumnim raspravljaš, lahko bi mogao pomisliti da ste isti). A da, to su oni koji su u počecima internet-aktivnosti na ovim područjima, tvrdili da je to "Dedždžal", i da je "haram". To ovi, što se na protestima podrške ummetu "ne miješaju sa ženama", jer... nisu na fejsbuku, i potencijalne "spašene duše".

Mislim, meni je "svejedno".

Osim kad se kanibalski obruše na bespomoćne, koji samo Allaha dozivaju u pomoć!

Ovo je neko napisao, kao "komentar situacije koje sebi dozvoljavaju neki muslimani, i da drugi podrže"... a radi se o želji muslimanskog, vjerničkog djeteta. Osmogodišnjeg djeteta, kojemu je "posljednja želja" da upozna svog omiljenog fudbalera. ( Allah zna, možda ga jednim "budi!" izliječi, iako su mu doktori "dali" još maksimalno mjesec dana života).
Ovo je komentar dotične osobe na život i ponašanje Amele Kamenjaš, majke Hajrudinove, za koju se nije potrudila da je uopće upozna, ili sazna nešto o njenom stanju, a  koja je prije tri dana izjavila ovo: "Nemoj te se brinuti za nas, ma kolika bol bila, ma kolika tuga bila, JA SAM DUBOKO SVJESNA DA JE OVO ALLAHOVA ODREDBA , jer samo ON zna kome , sta, i zasto daje kakvo iskusenje.Elhamdulillah." 


I još nešto: dok su mnogi ""bez širka u prsima" spavali slatkim i mirnim snom, Hajrudin i Amela su za sirijski narod poslali
( konvojem humanitarne pomoći) jedinih 100 eura koje su imali, sami, daleko u tuđini, dok su se borili za svaki novi dan Hajrinog života. Rekli su da je to zato što je "braći i sestrama potrebnije". 

Kanibal je onaj ko ždere tuđu dušu, ne bi li svoju okitio "ordenjem". Jer, duša je vrijedniji dio insana. Ko ošteti tijelo, oštatio je prolazno. Ko ošteti dušu, oštetio je ono što nastavlja život i poslije smrti. Koliko traje nanesena šteta, toliko traje i grijeh onoga ko je "zagrizao".


I da! Oni "nisu haridžije". Nisu, kao ni bilo koji haridžija prije njih. "Navedite rečenicu kojom se nekog tekfiri!"...
Koju po redu?
Koju po smislu?
I tu insan ostane bez teksta, od navale nevjerovatne količine traženih podataka...

Misim, meni je svejedno...

Akcijska rasprodaja magle

Sa ekrana svih emitera smo izbombardirani ovih dana silnom brigom i pažnjom prema bošnjačkoj djeci. Mahsuz se prave dvosatne emisije, na kanalima koji su simbol turbo-folka i filmova koje više ni mame tih glumaca ne gledaju.

Onda se u Republici  koju zovu srpskom, odjednom, počnu pitati: Doookle više Bošnjaci misle "prelaziti granicu" u "zloupotrebi" i "kršenju prava dEce".  One koju su rodila dEca onih koje su držali po logorima, i koje su ili ubili, ili otjerali. A i oni su nekad bili dEca...Mislim, to je bio rat, bre! Nemoj mi sad o tome. Ostavimo prošlost iza sebe. Zaboravimo cElovitost, i ne "tumačimo pogrešno rEči Nikolića, kada je rekao da je RS dio BiH." Vele, nije on to taaako mislio.
( Ili se kaže mislEo?)



Tu se gospodin koji kaže da je Hrvat, ali ne bi bio kad bi mu neko rekao da treba bit Hrvat i na Popisu, no, kad mu već niko nije rekao, on će bit, žešće nasekirao zbog toga što Popis nije ništa, a kamoli nešto, i zašto se sad Bošnjaci oko toga kampaNJuju...Bezvezno mu je to, jer svi već znaju da je bit Bošnjak bezveze, i da su njegovi bezvezni prijatelji rekli da je to tako. A Bošnjaci su. Ono, baj d vej. Ali, ne žele bit.

Nekoliko "riječi" u slici, o "zloupotrebi"  koja je predmet rasprava i brige, te poziva da se angažiraju sve službe iz Europe i svijeta, koje, u biti ( kažu u RS) i ne trebaju biti u BiH:

( Što su i došli? Dogovor je ispoštovan. Pomelo se šta se stiglo, zapečatilo se Dejtonom, i hajd' sad, voooz...Ali, to sad nije tema. Ono, kad već jesu, neka više spametuju te Bošnjake, čija su djeca... Bošnjaci??? Ma nemooojjj! Pa, to je zlostavljanje, zloupotreba, iskorištavanje u - svrhe!!!! Bošnjaci i svrha?? Otkad?? Koji Franjo je rek'o da to može tako? Kojeg Milorada su pitali smiju li??)




OVAKO, mili Bošnjaci! Ovako se NE zloupotrebljavaju djeca, i ovako to "nije u svrhu PROFITA"









 ( ma daaaj, bježi, to nije sporno, nije u pitanju promocija zatrtog i osporenog  nacionalnog identiteta!)

Ok. Ovo?





(ma daaaj, ova beba je rekla mami na uho, da samo ona čuje,  da je ok da joj međunožje izloži na jutubetu, svim svjetskim pedofilima na uvid. Jer... Johnson's to zaslužuje!)


Ok. OVO?



( ma daaaj, vi muslimani uvijek bubate gluposti! Ove bebe su potpisale ugovore o korištenju njihovih golih ( ups! POLUgolih) tEla u svrhu pameti "Porodičnog lEkara!)

O reklami na državnim televizijama, nekakvog VGT osiguranja, gdje se bebi u ogledalu vidi prednjica, a u objektiv je uprla zadnjicu, nećemo. Halo! To je osiguranje! Bebe moraju bit sigurne. To je to.

Pa, u čemu je problem ako promovišemo "kulturu" forsiranja da nam dEca budu talenti, i kad nisu? U čemu je problem ako zarađujemo na raznim "šovovima", blamirajući ih i koristeći za nadmetanja u zvanju svih rođaka i prijatelja njihovih roditelja, koji imaju interes da im baaar neko, baaar nekad u životu, bude "neko
"?? Valjda dEca znaju šta žele?? Valjda imaju svoje mišljenje?? Valjda bi rekli da neće... a ne kao ona dEca iz bosanskog ( mislim, Muslimanskog, a takozvanog bošnjačkog) spota. Oni nemaju pojma.




Pevajte, deco, ništa sporno tu nema! Vaše frustracije kad ne dobijete ovacije, nisu bitan faktor. Zašto bi se svEtski psiholozi pozabavili time? Kultura je u pitanju!

Šta nacija? Šta vjera? Nemoj mi djecu zloupotrebljavat za osvješćivanje važnosti bivanja onoga što jesi, jer... tek smo navikli da niste niko, i da vas nema nigdje. Dragi Bošnjaci, molimo vas, ostanite ništa, i nemojte izazivati novi rat (što bi rek'o mister Hrvat iz prvog klipa), učeći djecu da je bitno da i ona budu. Da postoje. I da se zbog toga ne osjećaju krivima.

Razum je jedini dio insana, kojem nije propisan post čak ni u mjesecu ramazanu

Priča o IZNIMKAMA, koje postoje... kao što mrak postoji da bi svjetlo jače sijalo

Svojevremeno ( reći ćemo "nekad davno", jer je u eri interneta i jutros bilo jučer) je vladao "imanski trend"  da se količina "sahihnosti" mjerila time da žena o školovanju govori kao o "fitni" ( smutnji ) ili čak  "razvratu", jer se  u školama i na fakultetu "miješa s muškarcima". Ukoliko bi neka muslimanka rekla nešto drugačije, pa se čak usudila da navede primjer majki vjernika i ostalih uzoritih ashabijki, takva je bila kritikovana  za slabo imansko stanje. Reklo bi joj se: "Allah te uputio, AKO si za uputu." Ovaj dodatak "AKO" je značio : Toliko si loša da ne znam jesi li, uopće, za upućivanje... To što je  Halid Ibn Velid, radijellahu anhu, najveći vojskovođa islama,  upućen nakon svog džahilijjetskog stanja, ovakvima nije primjer... Zato oni naglašavaju, kao da bez njihove napomene Gospodar ne bi uputio samo one koje On hoće, kad hoće i kako hoće. Kao da i njih nije uputio iz Svoje prevelike Milosti, već zato što su "oni bili za upute". Koja samoobmana! No, šejtan ima metode stare koliko je i on sam... I ne spava.

Primjeri koji dokazuju da ovakve teorije i smjernice  nisu od islama, već od insana koji bi da islam skroje dugačije nego onako kako ga je Gospodar dao, ostajali su "visiti u zraku".

Dakako, bolje je za ženu da bude zaštićena u sigurnom okruženju, kakvo je kuća. Ali to ne znači zabranu izlaska u potrebi, ili plemenitoj namjeri, kakva je zasigurno i traženje znanja. Da se nije podrazumijevalo izlaziti u javnost,  na prikladan i pristojan način, zar bi bilo potrebe za hidžabima i nikabima? Naime, žena se pred ženama ne pokriva hidžabom i nikabom. Mada... o tom-po tom. I tu je bilo iznimaka.

Najrevnosnije u osudi onih koje su se odlučile na školovanje, bile su upravo žene. Činile su to zato što su poslušno ( misleći da tako treba) prihvatale takve teorije od muževa, i muževih ahbaba. I, naravno, od "imanli" prijateljica, koje nigdje ne idu bez precizne imanske vage u oku. Smatrale su da je to dobro djelo, i da bi drugačije činile štetu sebi i društvu. Ja vjerujem da će im zbog toga biti upisano dobro djelo, jer djela se vrednuju prema namjerama, a one su imale namjeru da budu što dosljednije u  islamskim propisima, ne dižući glas protiv tako jedne neislamske podvale islamu. Nakon toga se desilo da su kćerke ovih zagovaračica neškolovanja odrasle. I njihovi muževi, zagovarači neškolovanja su, u međuvremenu, sve svoje frustracije zbog "darure" ( nužde) da im žena ide muškarcu ginekologu i muškarcu zubaru, pred kojim skidaju svoje velove, iskalili na Fejsbuku. Tamo su skontali da "nema smetnje što pričaju sa nekim tamo muslimankama ( koje nisu izašle na ulicu, već sjede u kući, kao svaka poštena žena)  i nemuslimankama, jer to čine u svrhu da've, po nekoliko mjeseci, i nekoliko video-sesija."  Majke tih kćeri, skontale su da su one nasjele na foru, i propustile sve vozove u životu, ali su se pomirile s tim, jer nema fajde  od "da je bilo, kao što nije, razmišljanja i osvrtanja na islamske ( Božije) , a ne ljudske propise." Zato su rekle kćerima da idu na fakultet, a što se "fitne" tiče, nek to babo priča onima s kojima čata po cijelu noć, dok mama plače s glavom zabijenom u jastuk, da mu ne smeta. Tek kod ovakvih anomalija kod pojedinaca, uspjelo se teškom mukom zaključiti da takvi "propisivači" ne razumiju islam, već traže kako bi islam razumio njih.
Toliko o revoluciji razumijevanja islama.

A šta će sa svim onim muslimankama, koje su uvrijedili, a kojima sad "liježu na stolove" da ih porađaju? Hoće li ikad tražiti halala?

Te muslimanke su odabrale da, ma kako ih boljele optužbe i skrnavljenja njihovih časti, nastave sa obrazovanjem. Istina, cijelo su se vrijeme ( ipak) pitale- jesu li baš tako "slabog imana", pa ne mogu biti kao "one"? Jer, razuman čovjek ne dozvoljava da mu šejtan podmetne misao "u pravu sam". No, poslušale su glas razuma, koji nije pogrešno dešifrirao vrlo jasne definicije imperativa "Iqre!" ( "Uči!"), neograničenog na spol. I hvala Allahu da jesu.

One  "stop edžukejšn" hanume, i dalje "sjede u kućama", sad kod jedne, sad kod druge, i važu bjelosvjetske imane, duboko u sebi zavideći svim ženama "slabog imana", koje su se usudile uključiti mozak i živjeti islam, a ne kolektivno sljepilo kojem su tako zločinački nalijepili etiketu islama, iako veze s njim nema.


Znate, jednom sam kupila pile, na kojem je pisalo "Svježe pile", a smrdilo je na kilometar. Kad sam ga pokušala vratiti, prodavačica mi je rekla da mi niko nije kriv što sam vjerovala u natpis, pod kojim može biti i istina i laž, iako mi je razum divljao pod pritiskom osjetila mirisa. Hanuma zanemarila smrad. Ali ipak nije pojela smrdljivo "svježe" pile. Ipak, zdravlje je u pitanju. Toliko košta lekcija o nekorištenju osjetila i razuma koji nam je Gospodar dao da se njime služimo, a ne da ga mučimo postom u razmišljanju.

p.s./ "Imanski trend" ne postoji!
Ukratko, stav ehlu-s-sunneta we-l-džemaata:
Postoje nosioci imana, i oni su u osnovi isti. Činjenje velikih grijeha počinioce  ne izvodi iz islama, osim ako negiraju nešto od onoga čime su u njega ušli. Dozvoljavati sebi da se ohalali haram, ili oharami halal, posao je koji, ako je svjesno i sa znanjem učinjen, može čovjeka izvesti iz vjere. Uzvišeni nam je našu vjeru upotpunio, i niko si ne smije dozvoliti da je mijenja po vlastitom ćeifu, tvrdeći da je to od vjere, a ne od njega.  Iman raste i pada. Molimo Gospodara da nam naš iman učvrsti kao čist i onakav kakav će izroditi djela  koja  vode Njegovom oprostu i Zadovoljstvu!

A najmanji trag imana je kad srcem prezreš...

Jučer se vraćam s nekog druženja. Pričale smo o nekim stanjima u koja zapadamo, a koja su produkt naše nedosljednosi u onome što kažemo da jesmo. Na primjer, našem ponašanju kad nas niko od nama vidljivih ne vidi. Kao da u tim momentima zaboravljamo drugi imanski šart- vjerovanje u Božije meleke. U Plemenite Pisare, koji bilježe sve naše postupke i riječi.

U povratku smo stali na autobusnom kolodvoru, da bismo nešto "nabrzaka" obavili. U tom "nabrzaka", ja se iz auta, ma koliko nisam htjela da vidim, nagledah svega.
Okrenem glavu od jedne "situacije", i ugledam drugu. Okrenem od druge, i ugledam treću...



Mnogobrojna omladina je čekala autobuse kojima se vraća kući iz škole. Jedni drugima su prikraćivali dosadu  zagrljajima i intimnim kontaktima. Nije to, kao što rekoh, pojedinačno...masovno su se na svakom ćošku grlili i ljubili.

I tako se svi ti moderni i napredni omladinci i omladinke  svakodnevno obrazuju po ulicama grada kojeg pješke prijeđeš uzduž i poprijeko za najviše pola sahata, a u kojem ima 17 džamija.
I pitam se...
Pitam se...
Ima li iskrenosti u nama koji smo "džamijski", kad nam ova nedžamijska raja na ovaj način zapada i tone u odvratnost?

Vjerujte, da smo mi, "džamijski", izašli na ulice i svak u svom ćošku klanjao neku nafilu, ovi bi galamili, govorili, vrijeđali, i možda bi digli organiziran ustanak protiv "islamiziranja" grada.

Ko je nama kriv što šutke poginjemo glavu na razvratiziranje grada? Na kockariziranje grada ( na svakom ćošku kladionica )? Na kriminaliziranje grada ( svako malo neko obijanje nekog objekta)? Na alkoholiziranje grada ( ni deset metara ne prijeđeš, a da ne naletiš na zbirke alkoholnih pića u ponudi ), na turbofolkiziranje grada ( nedjeljom ne možemo zaspat k'o pošten radni narod, od muzike iz kafana, u kojima nam se omladina i stariji "kulturno" osvješćuju)?

Ko nam je kriv?

Mi uopće ne osjećamo potrebu da se pobunimo protiv ovih stvari.
Ili ne osjećamo da nama i NAŠEM gradu nešto loše čine, pa nam ometaju uredan život, ili nam ne smeta... jer, to je danas "normalno", i ljudi "imaju pravo da slobodno žive kako žele". Osim ako bi klanjali. Jer, to je, za razliku od razmjenjivanja pljuvačke, "privatna stvar".

ja bih to sve uredno imenTovala

Rodilo se osamnaest beba, mašaAllah! U Tuzli! I sve redom zaplakaše kad su vidjele gdje su ispale iz svijeta duge pupkovine...

Ali...

Gadno je kad ugroziš sugrađane koristeći jako opasne i totalno tuđe riječi, pa se oni, jadni, u državi koju ne smatraju svojom, osim po pitanju osporavanja da je i naša, ne osjećaju "k'o kod kuće".

Žena na TV "Slon" u Tuzli  rekla  "mašala". I ugrozila ostale, mimo onih čija je to riječ. A čija je to riječ? Ne znam tačno šta to znači, ali sam čula nekoliko puta kad je jedna Ane, svekrva od jedne muslimanke, čiji je sin prihvatio islam, rekla to "mašala".

Rekla je to kad je vidjela tortu koju je napravila jedna  Emina.
Rekla je i kad joj je sin okrečio stan.
Rekla je kad joj se rodio drugi unuk, veći od svih beba u rodilištu.

A ja sam rekla mašaAllah. I ne znam da li se ovako to piše na našem. Mislim, na bosanskom. Ovom, koji ne pričaju oni kojima ni Bosna nije njihova, osim kad treba da ospore da je i naša.

*

PaJz' sad 'vamo:


"Ima pojedinaca u ovoj zemlji, čak i među 'lingvistima', koji smatraju da su turcizmi u našem jeziku trag nemile strane okupacije pa ih treba izbjegavati, piše Behar.hr.


Evo kako bi oni pjevali kultnu pjesmu Alekse Šantića, 'Emina':


Sinoć kad se vratih iz toplog javnog kupatila,Prođoh pokraj vrta starog voditelja Islamske molitve.Kad tamo, u vrtu, u hladu jasmina,Sa vrčom u ruci stajaše Emina.


Isuse što je lijepa! Tako mi Islamske vjere,Stid je ne bi bilo da je kod imperatora!Pa još kada šeće i plećima kreće…Ni zapis učitelja Islamske škole više mi pomoć’ neće!"

(preneseno sa radiosarajevo.ba)

PREDLAŽEM ( mooožda...) onoj teti koja je jako pogriješila, i uvrijedila multi-kulti Tuzlu, da sljedeći put kad Bog da rodnu godinu u njenom gradu, uzvikne: "Ave, Imamović!" Ili: "As ti Gospe!". Možda: "Svetog ti Save!"... "Kačevendine mi tikve!"... nešto... čime će se ukinut bereket u narednih milion godina. Mislim, ionako ih je previše tamo...takvih... neslanih, pored onolikog morETA. Tako bar neće imat problema s vrijeđanjem nekog, jer neće biti nikog. Osim nas, koji na Božiju blagodat kažemo : "MašaAllah!".
Mislim, mi se ne vrijeđamo. Nama i kad mater o'suju, mi se ne obaziremo. Znamo da paščad ne zna neg' lajat.

http://www.islammylife.tv/vijesti/bih/item/4225-nakon-sto-je-spikerica-rtv-slon-u-programu-kazala-rijec-masala-zabranjena-upotreba-muslimanskih-rijeci

Muslimanske riječi! Super... krompiruša, burek, zeljanica, ćevapi, sogan-dolma, teletina ispod saća... U restorane ( pRdon, restaurante) od sad uvest riječnik stranih pojmova, da nam komšije znaju da je krompiruša- "gibanica od sjeckanog krUmpira i crvenog luka, odnosno, kapule."
Burek im prevest kao "beskrmeći nadjev za tijesto od vode i brašna". Zeljanicu kao "špinat savijen u tijesto koje smo poškropili s kiselim ( mineralnim) vrhnjem."

Što ih niko ne mršne?

Korak u znak da smo "svoji"

Nema, kažu neki, smisla...

Zašto bi izašli na ulicu, kad možemo gledat sapunicu?

Zašto bismo viknuli glasno,
u vaktu kad je šutit slasno
do bola...
jer je jasno

da se odvija utakmica u kojoj valja izgubit' il' pobijedit. A uz pobjednika nećeš moć stat, ako si imao mišljenje i stav suprotan njemu.

Tako to "hoda" kad se sumnja u kvalitetu reprezentacije.

Meni ima smisla.

Bilo nas je malo.
Većina je ostala tekbirati i suosjećati na internetu. Bar većina nas, ovdašnjih.
Doduše, jedni ZNAJU, jednostavno , eto- znaju! Da je to nekakav širk, jer smo se usudili da koristimo više od jednog prsta. Toliko o "akidi" simbolizma.
"Oni" su bolji vjernici, jer znaju koliko prstiju treba pokazat. Iako se ponekad zabune, pa pokažu i onaj pored onog što je pravi.

Ahlakom to redovno rade.

Ima onih koji bi, ali ne znaju ima li ikakve fajde.

Na Sudnjem danu, Gospodar će dozvoliti nekim ljudima, vjernicima, da se zauzimaju za one koje su na dunjaluku poznavali kao vjernike. Pa će reći: "Oni su nekad s nama klanjali."

Šehidi će se moći zauzimati za 70 insana iz svoje porodice.

Jesam li ja Esmina porodica? Jesam. Ja sam joj sestra.

Pa, rekoh... ako bih bila nedostojna šefaata Resulullaha, alejhisselam, možda me se sjeti Esma el-Beltagi. I kaže: "Ona nije na dunjaluku okrenula glavu od mene, pa neću ni ja sad od nje." MOŽDA, kažem. Samo možda. Možda dobijem. Izgubit nemam šta. Osim minuta tekbiranja na fejZbuku.

Jučer, u Zenici... gradu zagađenog zraka, u kojem se lakše diše nego u većini gradova BiH. No, o tom- po tom. In šaa Allah.


.....

Šeširko jede ... lude gljive. Recimo.

"Ma, je l' to sada znači da su svi Bošnjaci vjernici? Ne, to ne može biti, mislim, kakve to veze ima, ovo je sekularna država, mi imamo sekularni Ustav..."

Ne, to znači da su svi Hrvati vjernici, odnosno katolici, i da nose nacionalno ime po susjednoj državi.
I svakako, to znači da su svi Srbi vjernici-pravoslavci. I da nose nacionalno ime po susjednoj državi.

I znači da za njih Ustav nije sekularan, gospodine. Kao, na primjer, za neke tamo Bošnjake, koji bi da budu nacija- odjednom.

Odjednom postala Bosna. Odjednom postali Bošnjaci. Nije ih nikad bilo, kaže čovjek koji se bavi naukom. Kaže. Vjerujmo mu!

"To  im može proći u Pakistanu i Libanu, ovdje ne može!"
On bi nas iselio, jer kaže: "Imam prijatelje Bošnjake, normalne ljude, čije žene ne nose marame i oni ne nose maskirne hlače."
Kaže.
Samo mi nije jasno kako su oni odjednom Bošnjaci, kad nema Bošnjaka. Odjednom.


Kaže šešir-man da se nastavlja ratna matrica, jer nečije žene nose marame.

Kaže šešir-man da je big trouble na vidiku, jer-zamislite- "oni" sad odgajaju djecu, koja će za nekoliko godina glasat, i znat će ko su i šta su. TOOO je problem.

Bilo bi dobro da šešir-man ode u Ameriku, jer ovdje nikako ne prolazi western. "UNAS" su krave pametnije od cowboya tipa on.

Odmjerena druženja

Kako da insan prijeđe onu jednu stepenicu koja ga dijeli od smiraja?

Ono, kad se na dušu natovari nekih milion utega, pa nit' ih može ostavit', nit' ponijet.

Sad bi mi moja Dženana rekla: "Kur'an, boona... Druži se samo sa onima koji te na Allaha podsjećaju."

Istinu bi rekla. To je taj "štap" za onemoćalog nevoljnika.

Ima insana koji podsjećaju na Allahovu MIlost, Dobrotu, Savršenstvo, Blagost, na Njegovu pomoć i podršku vjernicima, na to da pera Pisara plemenitih stoje uzdignuta u prvi mah, dajući  grješniku priliku da dobrim neutrališe pogrešku, pa da ne bude ni upisana.

Druženje vjernika trebalo bi da bude u službi pripreme za povratak Onome Koji nas je stvorio. Poticanje na dobro, odvraćanje od zla.

MEĐUTIM...

Pobrkali smo definicije dobra i zla. Prilagođavamo ih nefsovima.

Ljudi koji tvrde da predstavljaju islam, trebali bi biti oličenje lijepog ponašanja. Bez pretenzija za slavu sebe- s ambicijom da i sami budu u službi slave potpune vjere, koja donosi dobro svim ljudima.

SVIM LJUDIMA

Muhammed alejhisselam je poslan svim ljudima. Opet, neko sebi uzme za pravo da islam i iman  dodjeljuje i odjeljuje po vlastitom nahođenju, bez ikakva obavještenja od Jedinog Koji zna.

ALI...

Kako da insan prepozna ono što mu je neznano?
Kako da zna kad se u koži janjeta vuk sakrio?

Djela. Zato i postoje. Ona su potvrda ili demant.

IPAK...

"Djela se vrednuju prema nijjetu."

Istina!

No, uz učenje o vrijednosti nijjeta, uči se i to da je za primanje djela kod Stvoritelja, potrebno da budu iz iskrenog nijjeta, i na ispravan način učinjena.

A kako odvagnuti ispravnost?

POREDBA

Zato nam je poslan Muhammed, alejhisselam, čiji je i najintimniji segment života rasvijetljen, i nama dostavljen, da možemo sebe i svoju okolinu ravnati prema tome. Ispravno je ono kako je on radio, i lijepo je ono kako se on ponašao.

NAŽALOST

Danas je kod mnogih muslimana, islam u službi samopromocije, a ne osobnost u službi promocije islama.

Neka nam se Uzvišeni smuluje! Zbog ovakvih postupaka čovjek dovodi sebe u opasnost da bude zamijenjen boljim ljudima. Ljudima izvedenih od skupine zvane SVI LJUDI.

Kadija te tuži - kadija te sudi

Nekad sam čula rečenicu:"Iz Dina me istjera!"

Poslije sam je svojim očima vidjela.

Nekad sam čula dio ajeta časnog Kur'ana, koji kaže da je  smutnja gora od ubistva.

Poslije sam osjetila smrad smutnje, pa mi se, po ne znam koji put u životu, istinitost Riječi Gospodara potvrdila.

Šta će insan... hud, slabašan, umoran... osim sklonište potražit od zuluma što ga sami sebi nanosimo, pa onda još i prkosimo, s onim tako ljudskim: "Ali, šta ću, kad sam u pravu..."

Otkad sam u islamu, a hvala Allahu, ima tome koliko nečiji život traje, slušala sam dušmanske riječi potvora i osuda za muslimane i za... nešto. Šta god im se otme da zažele.
Zar im, makar zbog njih samih, nije stalo da dođu do istine, već se onako "inteligentno" za nametnutim predrasudama u životu vode??

No... svo to vrijeme, najviše sam gledala kako muslimani muslimane iz Dina istjeruju. A neki lukavo, polahko-izvode. I još govore da su došli da nas spase. To ti je kao kad te neko zareže, pa posili. I kaže ti da je to, ustvari, golema usluga, za koju trebaš bit zahvalan.

Vidjela sam ljude prepuštene same sebi, jer nisu počašćeni da su po ocjeni "imanskog žirija" dovoljno deredža postigli, da im se obraća s pažnjom i brigom o njihovom stanju. Njima je, odlučili su "dobri", dovoljno ušiljenim pogledom reći "Allah te uputio...", i to uz dodatak koji naglašava stav da su, vrlo vjerovatno, nevrijedni te časti "...AKO si za upute." Kao da se Gospodaru treba naglasiti da On upućuje one koje On hoće, kad hoće, kako hoće, i da smo svi mi upućeni isključivo Njegovom Milošću. Ma jok, nego, ono, da za svaki slučaj glasamo za vaganje srca. Osim ako je naše.

I ovo sam čula da ljudi kažu ljudima: "Do jučer je bio dobar, govorio je i radio je hajr, vidjeli smo ga kao brata. A danas je napisao rečenicu zbog koje je propao u našim očima. Konačno, pokazalo se njegovo pravo lice!"
I pri tome je u glasu zvonila radost, jer u otkrili  "skriveno".
Ni na kraj pameti im nije da razmisle, jesu li, možda, oni pogriješili? Ili loše razumjeli. Ili su, možda maloumni, kad su bili u stanju godinama za nekoga  tvrditi da je dobar, a onda iz samo jedne rečenice shvatiti da laže? Je li im to oštroumnost bila na odmoru? Ili... ili znaju da je teško nositi masku, pa je pitanje minute kad će spasti? A da bi znao, moraš osjetiti.

Svak prema sebi ljude sudi.
Svak, sudeć' drugima, sebi presudi.