Inače volim riječi. Ova mi je jedna od ružnijih. Predator/ka.
Neki dan mi sinu da je ja sebi tabirim, mada nikakve veze nema, sigurna sam, stvarno porijeklo riječi, sa ovim mojim iskustveno-okolišno-vremenski uslovljenim.
A to izgleda ovako:
Pred-a-tor-ka je ženska osoba koja ispred tora čeka priliku da ugrabi kakvo rudlavo janje.
Pre-datorka je ženska osoba koja pre-daje u smislu pre-vencija. Ono, kad se daje i prije nego se traži.
Bilo bi tu još nekih kombinacija, ali, za sad, ove su tema.
Čudne li pojave, u ovom friškom vaktu, da ne samo da su muškarci umjesto žena poželjeli muškarce za žene... Nego su, k tome, muškarci postali opozit svojim biološkim postavkama, pa umjesto da su lovci, postali su lovine. A žene, umjesto da kod kuće čekaju svog lovca sa plijenom, trude se da pljenova lovcima nestane sa vidika. Mog'o bi ga donijet, pa se kasno borit' protiv kućnog ljubiNca koji je već kućni. A plijen, koji tijekom ovog poremećenog toka stvari prerasta u lov(i)ce, kad jednom dođe, ustali se kao fajtina u ćošku nanine kuće.
Nejse. Lov(i)ce su skontale da muškarcima više i nisu tako poželjne da bi ih potražili. Pogotovo da bi se oko njih potrudili. Kako i bi, ko je vidio da insan pored džabhane traži da plati? Mislim, na primjer, u nekom marketu. Ono, kad naletiš na testere za kozmetiku ili deterđente. Pa nakupiš kako samo bosanski insan zna.
Zato su se one dale na posao. Kao svaki pravi lovac, i lov(i)ca prvo vreba. Onda prikupi bar minimum informacija, kao na primjer, je li oženjen. Ako jeste, super. Ako nije, bit će. Mada, hud, još ne zna. A i ko ga pita.
Lovica neugodno podsjeća na malu lovu. Sitnu paru. Jeftinoću. I da se razumijemo! Nije svaka roba koja se sama nudi i reklamira - jeftina i dostupna svakoj banderi. Naime, ima proizvoda koji znaju gdje im je mjesto, i to jasno daju do znanja. Proizvodu nije zabranjeno da jasno kaže od koga može biti iskonzumiran. Kad se već konzumira. No, kvalitetan proizvod ima kriterije za konzumente. O tom, po tom.
Gdje smo, ono, stali?
Nedavno Merjema napiše: "Šta je ovim jadnicama, otimaju buduće muževe?!?"
Ponukala me da upitam: "Šta je ovim jadnicama, pa otimaju sadašnje muževe?!?"
1- muževi žele biti oteti, pogotovo ako su sadašnji, i to lovice vrlo dobro znaju. Ovi uhićenici u brak, koji su željeli ući u njega samo dok ga nisu imali, jasno daju do znanja da bi se žrtvovali u ime rase i džendera.
2 - lovice misle da je istina stara narodna poslovica od prije nekoliko godina: "Ako je oženjen, pa nije umro!". Jeste, umro je. U svojim očima. Zato se i trudi biti oživljen u nečijim, makar s pijace.
3 - budući muževi su ordenje koje nebuduće lovice otimaju budućim nelovicama, da se zna ko je vladarica pećine.
Posebna vrsta su lovice koje su već ulovile jednog, ali ne vole svaki dan jesti istu hranu. One imaju toliko samopouzdanja, da im je malo da ih ulovljeno čeljade voli i trpi. One moraju upecati još nekoliko balavih komplimenata, od uhuđenih "zar sam umro - nisam" tipova. Onih, koji osim krize srednjih, i onih prije, i onih poslije godina, imaju i kroničnu krizu identiteta. Upravo zato se posebna vrsta (po)lovice i polovnjak odlično razumiju.
Nego, predugo je da u jednom tekstu navedem strategiju lova koja je primijećena u ovakvim zoo-vrtEvima. Mi smo narod koji voli kratke tekstove. Ili nikakve. Zato, o tome, u sljedećem postu, ako Allah da.
Pitanje koje se proteže kroz ovaj post: Je li moguće da je, uz nestanak islamskog ahlaka, odgoja, mjerila, standarda, granica, nestalo baš i ono malo, sitno, mrvu ljudskog dostojanstva? Je li moguće da ljudi koji ne vole sebe, traže da ih voli neko drugi? I zaključak koji se nameće, i baš je nametljiv dok se nameće... A nametljivce nikako ne možeš eskivirati; ako uspiješ tri puta, četvrti će te presresti na nekom sokaku: Uopće se, što je najtužnije, ne radi o traženju ljubavi. Radi se o prestižu. Onom, kakve i divlje svinje imaju u svom krdu, prema standardima svoje vrste. Samo što mi nemamo standarde, bar ne svoje vrste.
Nema komentara:
Objavi komentar