Akcijska rasprodaja magle

Sa ekrana svih emitera smo izbombardirani ovih dana silnom brigom i pažnjom prema bošnjačkoj djeci. Mahsuz se prave dvosatne emisije, na kanalima koji su simbol turbo-folka i filmova koje više ni mame tih glumaca ne gledaju.

Onda se u Republici  koju zovu srpskom, odjednom, počnu pitati: Doookle više Bošnjaci misle "prelaziti granicu" u "zloupotrebi" i "kršenju prava dEce".  One koju su rodila dEca onih koje su držali po logorima, i koje su ili ubili, ili otjerali. A i oni su nekad bili dEca...Mislim, to je bio rat, bre! Nemoj mi sad o tome. Ostavimo prošlost iza sebe. Zaboravimo cElovitost, i ne "tumačimo pogrešno rEči Nikolića, kada je rekao da je RS dio BiH." Vele, nije on to taaako mislio.
( Ili se kaže mislEo?)



Tu se gospodin koji kaže da je Hrvat, ali ne bi bio kad bi mu neko rekao da treba bit Hrvat i na Popisu, no, kad mu već niko nije rekao, on će bit, žešće nasekirao zbog toga što Popis nije ništa, a kamoli nešto, i zašto se sad Bošnjaci oko toga kampaNJuju...Bezvezno mu je to, jer svi već znaju da je bit Bošnjak bezveze, i da su njegovi bezvezni prijatelji rekli da je to tako. A Bošnjaci su. Ono, baj d vej. Ali, ne žele bit.

Nekoliko "riječi" u slici, o "zloupotrebi"  koja je predmet rasprava i brige, te poziva da se angažiraju sve službe iz Europe i svijeta, koje, u biti ( kažu u RS) i ne trebaju biti u BiH:

( Što su i došli? Dogovor je ispoštovan. Pomelo se šta se stiglo, zapečatilo se Dejtonom, i hajd' sad, voooz...Ali, to sad nije tema. Ono, kad već jesu, neka više spametuju te Bošnjake, čija su djeca... Bošnjaci??? Ma nemooojjj! Pa, to je zlostavljanje, zloupotreba, iskorištavanje u - svrhe!!!! Bošnjaci i svrha?? Otkad?? Koji Franjo je rek'o da to može tako? Kojeg Milorada su pitali smiju li??)




OVAKO, mili Bošnjaci! Ovako se NE zloupotrebljavaju djeca, i ovako to "nije u svrhu PROFITA"









 ( ma daaaj, bježi, to nije sporno, nije u pitanju promocija zatrtog i osporenog  nacionalnog identiteta!)

Ok. Ovo?





(ma daaaj, ova beba je rekla mami na uho, da samo ona čuje,  da je ok da joj međunožje izloži na jutubetu, svim svjetskim pedofilima na uvid. Jer... Johnson's to zaslužuje!)


Ok. OVO?



( ma daaaj, vi muslimani uvijek bubate gluposti! Ove bebe su potpisale ugovore o korištenju njihovih golih ( ups! POLUgolih) tEla u svrhu pameti "Porodičnog lEkara!)

O reklami na državnim televizijama, nekakvog VGT osiguranja, gdje se bebi u ogledalu vidi prednjica, a u objektiv je uprla zadnjicu, nećemo. Halo! To je osiguranje! Bebe moraju bit sigurne. To je to.

Pa, u čemu je problem ako promovišemo "kulturu" forsiranja da nam dEca budu talenti, i kad nisu? U čemu je problem ako zarađujemo na raznim "šovovima", blamirajući ih i koristeći za nadmetanja u zvanju svih rođaka i prijatelja njihovih roditelja, koji imaju interes da im baaar neko, baaar nekad u životu, bude "neko
"?? Valjda dEca znaju šta žele?? Valjda imaju svoje mišljenje?? Valjda bi rekli da neće... a ne kao ona dEca iz bosanskog ( mislim, Muslimanskog, a takozvanog bošnjačkog) spota. Oni nemaju pojma.




Pevajte, deco, ništa sporno tu nema! Vaše frustracije kad ne dobijete ovacije, nisu bitan faktor. Zašto bi se svEtski psiholozi pozabavili time? Kultura je u pitanju!

Šta nacija? Šta vjera? Nemoj mi djecu zloupotrebljavat za osvješćivanje važnosti bivanja onoga što jesi, jer... tek smo navikli da niste niko, i da vas nema nigdje. Dragi Bošnjaci, molimo vas, ostanite ništa, i nemojte izazivati novi rat (što bi rek'o mister Hrvat iz prvog klipa), učeći djecu da je bitno da i ona budu. Da postoje. I da se zbog toga ne osjećaju krivima.

Razum je jedini dio insana, kojem nije propisan post čak ni u mjesecu ramazanu

Priča o IZNIMKAMA, koje postoje... kao što mrak postoji da bi svjetlo jače sijalo

Svojevremeno ( reći ćemo "nekad davno", jer je u eri interneta i jutros bilo jučer) je vladao "imanski trend"  da se količina "sahihnosti" mjerila time da žena o školovanju govori kao o "fitni" ( smutnji ) ili čak  "razvratu", jer se  u školama i na fakultetu "miješa s muškarcima". Ukoliko bi neka muslimanka rekla nešto drugačije, pa se čak usudila da navede primjer majki vjernika i ostalih uzoritih ashabijki, takva je bila kritikovana  za slabo imansko stanje. Reklo bi joj se: "Allah te uputio, AKO si za uputu." Ovaj dodatak "AKO" je značio : Toliko si loša da ne znam jesi li, uopće, za upućivanje... To što je  Halid Ibn Velid, radijellahu anhu, najveći vojskovođa islama,  upućen nakon svog džahilijjetskog stanja, ovakvima nije primjer... Zato oni naglašavaju, kao da bez njihove napomene Gospodar ne bi uputio samo one koje On hoće, kad hoće i kako hoće. Kao da i njih nije uputio iz Svoje prevelike Milosti, već zato što su "oni bili za upute". Koja samoobmana! No, šejtan ima metode stare koliko je i on sam... I ne spava.

Primjeri koji dokazuju da ovakve teorije i smjernice  nisu od islama, već od insana koji bi da islam skroje dugačije nego onako kako ga je Gospodar dao, ostajali su "visiti u zraku".

Dakako, bolje je za ženu da bude zaštićena u sigurnom okruženju, kakvo je kuća. Ali to ne znači zabranu izlaska u potrebi, ili plemenitoj namjeri, kakva je zasigurno i traženje znanja. Da se nije podrazumijevalo izlaziti u javnost,  na prikladan i pristojan način, zar bi bilo potrebe za hidžabima i nikabima? Naime, žena se pred ženama ne pokriva hidžabom i nikabom. Mada... o tom-po tom. I tu je bilo iznimaka.

Najrevnosnije u osudi onih koje su se odlučile na školovanje, bile su upravo žene. Činile su to zato što su poslušno ( misleći da tako treba) prihvatale takve teorije od muževa, i muževih ahbaba. I, naravno, od "imanli" prijateljica, koje nigdje ne idu bez precizne imanske vage u oku. Smatrale su da je to dobro djelo, i da bi drugačije činile štetu sebi i društvu. Ja vjerujem da će im zbog toga biti upisano dobro djelo, jer djela se vrednuju prema namjerama, a one su imale namjeru da budu što dosljednije u  islamskim propisima, ne dižući glas protiv tako jedne neislamske podvale islamu. Nakon toga se desilo da su kćerke ovih zagovaračica neškolovanja odrasle. I njihovi muževi, zagovarači neškolovanja su, u međuvremenu, sve svoje frustracije zbog "darure" ( nužde) da im žena ide muškarcu ginekologu i muškarcu zubaru, pred kojim skidaju svoje velove, iskalili na Fejsbuku. Tamo su skontali da "nema smetnje što pričaju sa nekim tamo muslimankama ( koje nisu izašle na ulicu, već sjede u kući, kao svaka poštena žena)  i nemuslimankama, jer to čine u svrhu da've, po nekoliko mjeseci, i nekoliko video-sesija."  Majke tih kćeri, skontale su da su one nasjele na foru, i propustile sve vozove u životu, ali su se pomirile s tim, jer nema fajde  od "da je bilo, kao što nije, razmišljanja i osvrtanja na islamske ( Božije) , a ne ljudske propise." Zato su rekle kćerima da idu na fakultet, a što se "fitne" tiče, nek to babo priča onima s kojima čata po cijelu noć, dok mama plače s glavom zabijenom u jastuk, da mu ne smeta. Tek kod ovakvih anomalija kod pojedinaca, uspjelo se teškom mukom zaključiti da takvi "propisivači" ne razumiju islam, već traže kako bi islam razumio njih.
Toliko o revoluciji razumijevanja islama.

A šta će sa svim onim muslimankama, koje su uvrijedili, a kojima sad "liježu na stolove" da ih porađaju? Hoće li ikad tražiti halala?

Te muslimanke su odabrale da, ma kako ih boljele optužbe i skrnavljenja njihovih časti, nastave sa obrazovanjem. Istina, cijelo su se vrijeme ( ipak) pitale- jesu li baš tako "slabog imana", pa ne mogu biti kao "one"? Jer, razuman čovjek ne dozvoljava da mu šejtan podmetne misao "u pravu sam". No, poslušale su glas razuma, koji nije pogrešno dešifrirao vrlo jasne definicije imperativa "Iqre!" ( "Uči!"), neograničenog na spol. I hvala Allahu da jesu.

One  "stop edžukejšn" hanume, i dalje "sjede u kućama", sad kod jedne, sad kod druge, i važu bjelosvjetske imane, duboko u sebi zavideći svim ženama "slabog imana", koje su se usudile uključiti mozak i živjeti islam, a ne kolektivno sljepilo kojem su tako zločinački nalijepili etiketu islama, iako veze s njim nema.


Znate, jednom sam kupila pile, na kojem je pisalo "Svježe pile", a smrdilo je na kilometar. Kad sam ga pokušala vratiti, prodavačica mi je rekla da mi niko nije kriv što sam vjerovala u natpis, pod kojim može biti i istina i laž, iako mi je razum divljao pod pritiskom osjetila mirisa. Hanuma zanemarila smrad. Ali ipak nije pojela smrdljivo "svježe" pile. Ipak, zdravlje je u pitanju. Toliko košta lekcija o nekorištenju osjetila i razuma koji nam je Gospodar dao da se njime služimo, a ne da ga mučimo postom u razmišljanju.

p.s./ "Imanski trend" ne postoji!
Ukratko, stav ehlu-s-sunneta we-l-džemaata:
Postoje nosioci imana, i oni su u osnovi isti. Činjenje velikih grijeha počinioce  ne izvodi iz islama, osim ako negiraju nešto od onoga čime su u njega ušli. Dozvoljavati sebi da se ohalali haram, ili oharami halal, posao je koji, ako je svjesno i sa znanjem učinjen, može čovjeka izvesti iz vjere. Uzvišeni nam je našu vjeru upotpunio, i niko si ne smije dozvoliti da je mijenja po vlastitom ćeifu, tvrdeći da je to od vjere, a ne od njega.  Iman raste i pada. Molimo Gospodara da nam naš iman učvrsti kao čist i onakav kakav će izroditi djela  koja  vode Njegovom oprostu i Zadovoljstvu!

A najmanji trag imana je kad srcem prezreš...

Jučer se vraćam s nekog druženja. Pričale smo o nekim stanjima u koja zapadamo, a koja su produkt naše nedosljednosi u onome što kažemo da jesmo. Na primjer, našem ponašanju kad nas niko od nama vidljivih ne vidi. Kao da u tim momentima zaboravljamo drugi imanski šart- vjerovanje u Božije meleke. U Plemenite Pisare, koji bilježe sve naše postupke i riječi.

U povratku smo stali na autobusnom kolodvoru, da bismo nešto "nabrzaka" obavili. U tom "nabrzaka", ja se iz auta, ma koliko nisam htjela da vidim, nagledah svega.
Okrenem glavu od jedne "situacije", i ugledam drugu. Okrenem od druge, i ugledam treću...



Mnogobrojna omladina je čekala autobuse kojima se vraća kući iz škole. Jedni drugima su prikraćivali dosadu  zagrljajima i intimnim kontaktima. Nije to, kao što rekoh, pojedinačno...masovno su se na svakom ćošku grlili i ljubili.

I tako se svi ti moderni i napredni omladinci i omladinke  svakodnevno obrazuju po ulicama grada kojeg pješke prijeđeš uzduž i poprijeko za najviše pola sahata, a u kojem ima 17 džamija.
I pitam se...
Pitam se...
Ima li iskrenosti u nama koji smo "džamijski", kad nam ova nedžamijska raja na ovaj način zapada i tone u odvratnost?

Vjerujte, da smo mi, "džamijski", izašli na ulice i svak u svom ćošku klanjao neku nafilu, ovi bi galamili, govorili, vrijeđali, i možda bi digli organiziran ustanak protiv "islamiziranja" grada.

Ko je nama kriv što šutke poginjemo glavu na razvratiziranje grada? Na kockariziranje grada ( na svakom ćošku kladionica )? Na kriminaliziranje grada ( svako malo neko obijanje nekog objekta)? Na alkoholiziranje grada ( ni deset metara ne prijeđeš, a da ne naletiš na zbirke alkoholnih pića u ponudi ), na turbofolkiziranje grada ( nedjeljom ne možemo zaspat k'o pošten radni narod, od muzike iz kafana, u kojima nam se omladina i stariji "kulturno" osvješćuju)?

Ko nam je kriv?

Mi uopće ne osjećamo potrebu da se pobunimo protiv ovih stvari.
Ili ne osjećamo da nama i NAŠEM gradu nešto loše čine, pa nam ometaju uredan život, ili nam ne smeta... jer, to je danas "normalno", i ljudi "imaju pravo da slobodno žive kako žele". Osim ako bi klanjali. Jer, to je, za razliku od razmjenjivanja pljuvačke, "privatna stvar".

ja bih to sve uredno imenTovala

Rodilo se osamnaest beba, mašaAllah! U Tuzli! I sve redom zaplakaše kad su vidjele gdje su ispale iz svijeta duge pupkovine...

Ali...

Gadno je kad ugroziš sugrađane koristeći jako opasne i totalno tuđe riječi, pa se oni, jadni, u državi koju ne smatraju svojom, osim po pitanju osporavanja da je i naša, ne osjećaju "k'o kod kuće".

Žena na TV "Slon" u Tuzli  rekla  "mašala". I ugrozila ostale, mimo onih čija je to riječ. A čija je to riječ? Ne znam tačno šta to znači, ali sam čula nekoliko puta kad je jedna Ane, svekrva od jedne muslimanke, čiji je sin prihvatio islam, rekla to "mašala".

Rekla je to kad je vidjela tortu koju je napravila jedna  Emina.
Rekla je i kad joj je sin okrečio stan.
Rekla je kad joj se rodio drugi unuk, veći od svih beba u rodilištu.

A ja sam rekla mašaAllah. I ne znam da li se ovako to piše na našem. Mislim, na bosanskom. Ovom, koji ne pričaju oni kojima ni Bosna nije njihova, osim kad treba da ospore da je i naša.

*

PaJz' sad 'vamo:


"Ima pojedinaca u ovoj zemlji, čak i među 'lingvistima', koji smatraju da su turcizmi u našem jeziku trag nemile strane okupacije pa ih treba izbjegavati, piše Behar.hr.


Evo kako bi oni pjevali kultnu pjesmu Alekse Šantića, 'Emina':


Sinoć kad se vratih iz toplog javnog kupatila,Prođoh pokraj vrta starog voditelja Islamske molitve.Kad tamo, u vrtu, u hladu jasmina,Sa vrčom u ruci stajaše Emina.


Isuse što je lijepa! Tako mi Islamske vjere,Stid je ne bi bilo da je kod imperatora!Pa još kada šeće i plećima kreće…Ni zapis učitelja Islamske škole više mi pomoć’ neće!"

(preneseno sa radiosarajevo.ba)

PREDLAŽEM ( mooožda...) onoj teti koja je jako pogriješila, i uvrijedila multi-kulti Tuzlu, da sljedeći put kad Bog da rodnu godinu u njenom gradu, uzvikne: "Ave, Imamović!" Ili: "As ti Gospe!". Možda: "Svetog ti Save!"... "Kačevendine mi tikve!"... nešto... čime će se ukinut bereket u narednih milion godina. Mislim, ionako ih je previše tamo...takvih... neslanih, pored onolikog morETA. Tako bar neće imat problema s vrijeđanjem nekog, jer neće biti nikog. Osim nas, koji na Božiju blagodat kažemo : "MašaAllah!".
Mislim, mi se ne vrijeđamo. Nama i kad mater o'suju, mi se ne obaziremo. Znamo da paščad ne zna neg' lajat.

http://www.islammylife.tv/vijesti/bih/item/4225-nakon-sto-je-spikerica-rtv-slon-u-programu-kazala-rijec-masala-zabranjena-upotreba-muslimanskih-rijeci

Muslimanske riječi! Super... krompiruša, burek, zeljanica, ćevapi, sogan-dolma, teletina ispod saća... U restorane ( pRdon, restaurante) od sad uvest riječnik stranih pojmova, da nam komšije znaju da je krompiruša- "gibanica od sjeckanog krUmpira i crvenog luka, odnosno, kapule."
Burek im prevest kao "beskrmeći nadjev za tijesto od vode i brašna". Zeljanicu kao "špinat savijen u tijesto koje smo poškropili s kiselim ( mineralnim) vrhnjem."

Što ih niko ne mršne?

Korak u znak da smo "svoji"

Nema, kažu neki, smisla...

Zašto bi izašli na ulicu, kad možemo gledat sapunicu?

Zašto bismo viknuli glasno,
u vaktu kad je šutit slasno
do bola...
jer je jasno

da se odvija utakmica u kojoj valja izgubit' il' pobijedit. A uz pobjednika nećeš moć stat, ako si imao mišljenje i stav suprotan njemu.

Tako to "hoda" kad se sumnja u kvalitetu reprezentacije.

Meni ima smisla.

Bilo nas je malo.
Većina je ostala tekbirati i suosjećati na internetu. Bar većina nas, ovdašnjih.
Doduše, jedni ZNAJU, jednostavno , eto- znaju! Da je to nekakav širk, jer smo se usudili da koristimo više od jednog prsta. Toliko o "akidi" simbolizma.
"Oni" su bolji vjernici, jer znaju koliko prstiju treba pokazat. Iako se ponekad zabune, pa pokažu i onaj pored onog što je pravi.

Ahlakom to redovno rade.

Ima onih koji bi, ali ne znaju ima li ikakve fajde.

Na Sudnjem danu, Gospodar će dozvoliti nekim ljudima, vjernicima, da se zauzimaju za one koje su na dunjaluku poznavali kao vjernike. Pa će reći: "Oni su nekad s nama klanjali."

Šehidi će se moći zauzimati za 70 insana iz svoje porodice.

Jesam li ja Esmina porodica? Jesam. Ja sam joj sestra.

Pa, rekoh... ako bih bila nedostojna šefaata Resulullaha, alejhisselam, možda me se sjeti Esma el-Beltagi. I kaže: "Ona nije na dunjaluku okrenula glavu od mene, pa neću ni ja sad od nje." MOŽDA, kažem. Samo možda. Možda dobijem. Izgubit nemam šta. Osim minuta tekbiranja na fejZbuku.

Jučer, u Zenici... gradu zagađenog zraka, u kojem se lakše diše nego u većini gradova BiH. No, o tom- po tom. In šaa Allah.


.....

Šeširko jede ... lude gljive. Recimo.

"Ma, je l' to sada znači da su svi Bošnjaci vjernici? Ne, to ne može biti, mislim, kakve to veze ima, ovo je sekularna država, mi imamo sekularni Ustav..."

Ne, to znači da su svi Hrvati vjernici, odnosno katolici, i da nose nacionalno ime po susjednoj državi.
I svakako, to znači da su svi Srbi vjernici-pravoslavci. I da nose nacionalno ime po susjednoj državi.

I znači da za njih Ustav nije sekularan, gospodine. Kao, na primjer, za neke tamo Bošnjake, koji bi da budu nacija- odjednom.

Odjednom postala Bosna. Odjednom postali Bošnjaci. Nije ih nikad bilo, kaže čovjek koji se bavi naukom. Kaže. Vjerujmo mu!

"To  im može proći u Pakistanu i Libanu, ovdje ne može!"
On bi nas iselio, jer kaže: "Imam prijatelje Bošnjake, normalne ljude, čije žene ne nose marame i oni ne nose maskirne hlače."
Kaže.
Samo mi nije jasno kako su oni odjednom Bošnjaci, kad nema Bošnjaka. Odjednom.


Kaže šešir-man da se nastavlja ratna matrica, jer nečije žene nose marame.

Kaže šešir-man da je big trouble na vidiku, jer-zamislite- "oni" sad odgajaju djecu, koja će za nekoliko godina glasat, i znat će ko su i šta su. TOOO je problem.

Bilo bi dobro da šešir-man ode u Ameriku, jer ovdje nikako ne prolazi western. "UNAS" su krave pametnije od cowboya tipa on.

Odmjerena druženja

Kako da insan prijeđe onu jednu stepenicu koja ga dijeli od smiraja?

Ono, kad se na dušu natovari nekih milion utega, pa nit' ih može ostavit', nit' ponijet.

Sad bi mi moja Dženana rekla: "Kur'an, boona... Druži se samo sa onima koji te na Allaha podsjećaju."

Istinu bi rekla. To je taj "štap" za onemoćalog nevoljnika.

Ima insana koji podsjećaju na Allahovu MIlost, Dobrotu, Savršenstvo, Blagost, na Njegovu pomoć i podršku vjernicima, na to da pera Pisara plemenitih stoje uzdignuta u prvi mah, dajući  grješniku priliku da dobrim neutrališe pogrešku, pa da ne bude ni upisana.

Druženje vjernika trebalo bi da bude u službi pripreme za povratak Onome Koji nas je stvorio. Poticanje na dobro, odvraćanje od zla.

MEĐUTIM...

Pobrkali smo definicije dobra i zla. Prilagođavamo ih nefsovima.

Ljudi koji tvrde da predstavljaju islam, trebali bi biti oličenje lijepog ponašanja. Bez pretenzija za slavu sebe- s ambicijom da i sami budu u službi slave potpune vjere, koja donosi dobro svim ljudima.

SVIM LJUDIMA

Muhammed alejhisselam je poslan svim ljudima. Opet, neko sebi uzme za pravo da islam i iman  dodjeljuje i odjeljuje po vlastitom nahođenju, bez ikakva obavještenja od Jedinog Koji zna.

ALI...

Kako da insan prepozna ono što mu je neznano?
Kako da zna kad se u koži janjeta vuk sakrio?

Djela. Zato i postoje. Ona su potvrda ili demant.

IPAK...

"Djela se vrednuju prema nijjetu."

Istina!

No, uz učenje o vrijednosti nijjeta, uči se i to da je za primanje djela kod Stvoritelja, potrebno da budu iz iskrenog nijjeta, i na ispravan način učinjena.

A kako odvagnuti ispravnost?

POREDBA

Zato nam je poslan Muhammed, alejhisselam, čiji je i najintimniji segment života rasvijetljen, i nama dostavljen, da možemo sebe i svoju okolinu ravnati prema tome. Ispravno je ono kako je on radio, i lijepo je ono kako se on ponašao.

NAŽALOST

Danas je kod mnogih muslimana, islam u službi samopromocije, a ne osobnost u službi promocije islama.

Neka nam se Uzvišeni smuluje! Zbog ovakvih postupaka čovjek dovodi sebe u opasnost da bude zamijenjen boljim ljudima. Ljudima izvedenih od skupine zvane SVI LJUDI.

Kadija te tuži - kadija te sudi

Nekad sam čula rečenicu:"Iz Dina me istjera!"

Poslije sam je svojim očima vidjela.

Nekad sam čula dio ajeta časnog Kur'ana, koji kaže da je  smutnja gora od ubistva.

Poslije sam osjetila smrad smutnje, pa mi se, po ne znam koji put u životu, istinitost Riječi Gospodara potvrdila.

Šta će insan... hud, slabašan, umoran... osim sklonište potražit od zuluma što ga sami sebi nanosimo, pa onda još i prkosimo, s onim tako ljudskim: "Ali, šta ću, kad sam u pravu..."

Otkad sam u islamu, a hvala Allahu, ima tome koliko nečiji život traje, slušala sam dušmanske riječi potvora i osuda za muslimane i za... nešto. Šta god im se otme da zažele.
Zar im, makar zbog njih samih, nije stalo da dođu do istine, već se onako "inteligentno" za nametnutim predrasudama u životu vode??

No... svo to vrijeme, najviše sam gledala kako muslimani muslimane iz Dina istjeruju. A neki lukavo, polahko-izvode. I još govore da su došli da nas spase. To ti je kao kad te neko zareže, pa posili. I kaže ti da je to, ustvari, golema usluga, za koju trebaš bit zahvalan.

Vidjela sam ljude prepuštene same sebi, jer nisu počašćeni da su po ocjeni "imanskog žirija" dovoljno deredža postigli, da im se obraća s pažnjom i brigom o njihovom stanju. Njima je, odlučili su "dobri", dovoljno ušiljenim pogledom reći "Allah te uputio...", i to uz dodatak koji naglašava stav da su, vrlo vjerovatno, nevrijedni te časti "...AKO si za upute." Kao da se Gospodaru treba naglasiti da On upućuje one koje On hoće, kad hoće, kako hoće, i da smo svi mi upućeni isključivo Njegovom Milošću. Ma jok, nego, ono, da za svaki slučaj glasamo za vaganje srca. Osim ako je naše.

I ovo sam čula da ljudi kažu ljudima: "Do jučer je bio dobar, govorio je i radio je hajr, vidjeli smo ga kao brata. A danas je napisao rečenicu zbog koje je propao u našim očima. Konačno, pokazalo se njegovo pravo lice!"
I pri tome je u glasu zvonila radost, jer u otkrili  "skriveno".
Ni na kraj pameti im nije da razmisle, jesu li, možda, oni pogriješili? Ili loše razumjeli. Ili su, možda maloumni, kad su bili u stanju godinama za nekoga  tvrditi da je dobar, a onda iz samo jedne rečenice shvatiti da laže? Je li im to oštroumnost bila na odmoru? Ili... ili znaju da je teško nositi masku, pa je pitanje minute kad će spasti? A da bi znao, moraš osjetiti.

Svak prema sebi ljude sudi.
Svak, sudeć' drugima, sebi presudi.

Sajenfikšn u srcu brdovitog Balkana

Situacija:

Sjedi grupa ljudi u nekoj prostoriji.

Odjednom, atmosferu ugodnog druženja  zamagli, to jest, zadimi neki neugodan ... plin. Recimo.

Svi se prave da se ništa ne dešava.

Nakon kraćeg oklijevanja, znajući da je ustaljena praksa da se onaj ko  pita o belaju proglasi belajsuzom, jedan od ljudi upita:
"Ma je l' to neko pr'no?"

Tu svi zatvore škrge i počnu pomalo disat na usta.

"Jest, vidim i ja, nešto se čuje..."

"Šta ti bubaš, majka te rodila!?  Valjda ČUJEŠ da se nešto čuje, kako'š VIDIT smrad?!?"

"Pa, tako se kaže..."

"Ništa ti nisi vidio, da jesi, rek'o bi ko insan!"

"Eno sad, ja nisam, a ti, biva, jesi insan?"

"Pa ne kažem da jesam, ali sigurno nisi ni ti! Da jesi, rek'o bi prvi!"

Jedan od boljih pokuša spustiti loptu na teren:

"Čekajte, smirite se... Zar je važno ko je prvi rek'o? Važno je, valjda, to što se mi potušismo, a taj neko se pravi fin. Licemjerno šuti. Ako je iskren, nek prizna!"

"Što bi prizn'o", nezainteresirano će neki kuler, "isto da je vama neko odgovoran za svoje postupke. I vi ste nekad pr'nuli u društvu i pravili se da niste, pa niste priznali do daani  danas!"

"Eto, TI znaš da mi jesmo, isto da si ...! Nego, ti jesi, sigurno nekad. Čim misliš da smo  i mi."

"Nisam, bome. Meni je to ispod časti. Znam đe je hala."

"Ohooo, to ti bolji, čestitiji od nas?"

"Nisam to rek'o."

"Kako nisi, kad nam cijelo vrijeme govoriš s visoka?"

"Ni slučajno! A ko je vama kriv što se osjećate niži od mene..Eheeejjj, valjalo se puure najest', luka nasmrdit, dok se stasalo!"

"Sad mi glupi pa ne kontamo šta si nam rek'o..."

"Oooo, to vi frajeri, to vi sigurni šta ja mislim? Znate ono što je skriveno, jeldee?"

"Pa, i ti tvrdiš da znaš da jesmo što nismo."

"Nije to isto. Vidite, kad dospijete do nekih deredža............."

"Čekajte!", dosjetljivo će jedan od pametnijih."Sigurno je ovaj što je prvi rek'o!"

"Jest', sigurno je on! Ionako se uvijek pravi pametan."

"Nisam ja, kunem se! Šta ste me napali? Pa, ja nisam ni reko da JEST neko, samo sam primijetio da smrdi.

Što, sad ispada, vama nije zasmrdilo?"

"Nije, vala! Rahat smo škrgutali dok ti nisi rek'o da je adet da insan diše na nos."

" I opet niste disali na nos, već na usta..."

"Pa eto, tako je kad si nas ufur'o da se nešto čuje..."

"Možda mi se učinilo? Kad bolje razmislim, ustvari, to je jedan vrlo podnošljiv miris..."

Tu prdo uhvati priliku i nečujno, kao da je vihor plina, napusti prostoriju za koju se netom poslije čulo da je puna smrada i bahatih insana.

I dalje je u narodu slovio za "onoga koji je znao napustit loše društvo".

Jahh, Bosno moja... ko li tebe usmrdi, ko ti havu zagadi, ko šuti, a muti, ko primjeti, al bi mu bilo bolje da nije, ko se boji da će biti kriv iako nije, ko se pravi melek, a rogove ima,  ko se uznosi da je evlija, a kibur mu iz čehre sija...?  Hu iz hu, aj esk ju. Ali pazi! Ako znaš, morebit da si ti. ;)

X

Ammara odselila!

I sad ja...ovakva, sjenom kušnje prekaljena, skovana od vremena, ostadoh nedorečena :))

Sreća pa srca razumiju šutnju bolje nego razum riječi!

Usput, ako se neko bude pitao, šta je sa blogom "Skovana od vremena"... nemaaa gaaa :))) "Ubila" sam Ammaru. Koliko vas je znalo da se, ustvari, zovem Amira?  :) Tako mi moj babo dao ime. Nije mi se sviđalo značenje. Ali sam, ako ništa drugo nisam, naučila da... od sudbine i imena pobjeć ne možemo. Značenje njegovo goni nas, ili mi njega.  E, sad... Ja sam znala da ta Amira znači nekakvo vodstvo. Nešto vazda "istureno". Eto.To mi se nije sviđalo. Ali, nisam znala da znači i "domaćica", ili pjesnički, "tri ćoška kuće" :)) Ja sam Amira. Pjesnički, praaavo. Volim kuću, moju čeljad, moj šporet i frižider, moj cvijetnjak, i to što mi je uvijek u kući gužva, kao da je kakav, gluho bilo, kolodvor. Volim što u dnevnom boravku nemam stol, već sofru. Onu što se sklapa, modernu :)) Za slučaj da mjesta džemaatu zatreba.

Uvijek sam pisala  ( dobro, gotovo uvijek) u prvom licu, mada je većina stvari od nekog drugog odživljena. A najmanje sam pisala o sebi. E, moja Amira, ni kod sebe mjesta nisi našla, pa, majka mu stara, kakva si ti "predvodnica" ?? :))))
Bila sam uvijek više vi, nego ja. Bila sam svaka moja sestra u vjeri. I ona gladna djeca u Somaliji. I majka onih šehida na Rabi'i. I Palestinka s kamenom u ruci. Bila sam... a, onda sam suustala. Odustala. Ne od sebe, ni od vas. Nego od Ammare.

Evo razloga:
(Mada, šta vas, je l' de, briga ;) )
Od te se žene počelo nešto očekivati. Uz to i priželjkivati. Počelo se za ozbiljno uzimati.
I, iskreno da vam kažem, previše očiju mi se nad vratom klati. Nije da smetaju, mila moja mati, već neki ljudi ne razumiju: Supermen je izmišljen! Nema toga. Svi živimo samo zato da bismo jednog dana stali pred Boga.

Neko stvarno voli da zamišlja, i živi u bajkama.
Meni nedostaje Amira, koja piše o malim tajnama naših razmišljanja i ponašanja. Naime, ja sam zato i počela pisati. Da moja djeca jednog dana čitaju o održavanju  svoja tri ćoška kuće na životu. Tri ćoška, s kojima se izborit možeš samo Kur'anom, hadisom, i "inventurom" same sebe, da se na te ne sruše.

Hoću da pišem o halovima moje duše. Da bi oni znali, jednog dana, da se vrijeme ne mijenja, već ljudi pokušavaju da budu nešto drugo...
Ako ih, ne dao Allah, zadesi kakva nevolja, da nađu slične dane u mojim redovima, makar bili i o nekim tamo, "desetim" ljudima.
A hvala vam svima, što ste izdvajali vrijeme da čitate o, ponekad, zaista smislenim besmislima.

Obrisala sam oko hiljadu tekstova. Pet godina pisanja.
I svijet se vrti dalje, kao da nisam. Tako će se i bez mene vrtiti, jednog dana.

Nikad se ne vežite za insana!
Gospodar je Jedan, i sve dobro je od Njega.
Mi smo samo prašina.

Voli vas vaša Amira- Ammara!

Ćilima našeg sedždali krasota

Nije pjesma već...

Ono što bih, ustvari, htjela reći svima...
i umnima, i bezumnima,

Velika je istina, jer
od Svevišnjeg je kazana,
po Kuddusi –Džibrilu,
Muhammedovim glasnicama,
mir neka je na njega,
a sad od mrve prašne
iz srca što dovi
za smiraj muslimana,
slovo-slovu izlivana.

Svakakvih nas ima.
I onih
što u gafletu plove bespućima,
i onih
što im djela  dobra
s grijesima  su pomiješana,
i onih...
od svih boljih,
čija su dobra - hajre drugih premašila.

Ali...
u srcima svih nas

Za samo Jednog Gospodara,

Istinskog Vladara i mene i vas,

mjesta ima.

Kao da teren smo za hijene
što podmuklo vrebaju
svoju lahku lovinu,
na nas, ipak, gledaju.
Hinjski planiraju.
Sredstva  ne biraju.

Zašto nam to rade?!?
Raspadnutim saffovima
katili se  raduju,
dušmani se ranama ummeta slade,
ne dajuć' ni za danas, ni za sutra nade,

da svoj furset će okrenut
na sila zla evlade,

a nas ostavit', pogleda uprtih
u Dan pravde...

Krvava je zemlja ova...
I Bošnjaci, jao meni,
svih lešinara  već bremeni
siti pustih snova...
umorni, isprekidani,
vazda nekom potlačeni,
aman...
sve šugi do šuge
pod nogama opruženi,
i opet „krivi“  što  su im
sinovi i kćeri
zbog ničeg, il' „nečeg“,
iskasapljeni...


A sad dođe sa svih strana,
čini se neobuzdana
neka neman, nagizdana,
da nam ovdje, kukavnima,
o sebi i po sebi
bira kroj kaftana
u bojama svog vatana!
I još k tome, da 'prostiš,
pod imenom „muslimana“
u otrovnoj utrobi
donosi „hedije“...
da 'prostiš...
u njedrima zmije.
I vatreni jezik plazi
glasićem što ( gluho bilo )
kao da se mazi
dok poziva da se pazi
na suprotnu njemu džadu,jer...
„naviru, kako samo „oni“ znadu,
da nam otmu našu djecu.“

I, taman što pripazismo,
drugi smjer propustismo,
iz kojega navriješe
oni što uzeše
što sanjali nismo...

UZEŠE NAM MIR USRED NAŠE KUĆE!
„Vodu vari-vodu hladi“-još nas i muče.
K'o da ne zna Bošnjak,

Jal insan, jal ahmak,

Da naša je: dobrota,

Komšiluka ljepota,

Džamijska čistota,

Srčana toplota,

Ćilima našeg ,sedždali, krasota,

Kad na njemu se saffovi zbiju,

Zajedno plaču, zajedno se smiju,

Jedni uz druge u tjeranju tuge,

Kad stanu...
Pa poviču, da svi čuju, da naši su

i Muhammed, i Osman, i mudri Alija,
Ebu Bekr i Omer, prostrana im avlija,
i Mehmed i Sinan, široka im ćuprija,
i sva svita uleme, Bosanka ih rodila...

Handžića pero - džennetska mu riznica,
Smajlovića srce – krv mu mirisala,
Pruščakova mudrost – deredže mu krasila...

Neprodana,
Neizdana
Bosna nam ostala!
Odjevena ezanima bosanskih mujezzina...

X