i sve što bih reći htjela

Ovakva, kušnjom prekaljena, skovana od vremena, ostadoh nedorečena

nedjelja, 28. rujna 2014.

Psihološki profil: Emmanencija

Proteklih dana je moj uvaženi profesor objavio na FB fotografiju sa jednim od suputnika na hadždž. Da im svima Allah ukabuli, amin!
Opis slike je govorio da je kraj njega poštovani brat Hasan, koji ima tri supruge, i desetoro djece, maša-Allah. :))
S obzirom da znam kako muški vole gužvu po kući, i nadasve - gužvu u obavezama,  a ne misleći da nema i drugačijih... te svjedočeći da je insan unatoč svim silnim obavezama našao prostora, kuveta, sredstava, i volje za putovanje najdražom pustinjom na svijetu, napisala sam ispod slike:
"Koje je Hasanovo najdraže mjesto? - Pustinja!"
Uz osmijeh, i dodatak. "Koristim priliku, i upućujem molbicu za jednu dovicu". Dova hadžija je neprocjenjiva onima koji su ostali... Pogotovo ako su hairli, uzorni insani, prijatelji, učitelji...
(Napominjem, umanjenice nisu tepanje, nego neobavezujući ton, kako ne bih presmjelo obavezala umorne putnike.)

Helem, dođe meni opomena:




U prvi mah, pomislih da je, možda, moja bezazlena šala koja je pratila molbicu za dovicu, bila neumjesna. (Iako nisam, i NIKAD ne bih napisala profesoru "dragi profesore", to je "Emma" vidjela u zasljepljenosti srdžbe prema meni. Halal joj bilo.) Šale su, inače, mač sa dvije oštrice. Onda sam preispitala nijjet. I ahlak. Zaista, nisam trebala pisati šale, ma koliko sam njima htjela kazati da mi je drago da je čovjek izrealizirao i dunjalučko, i ahiretsko -  na našu pamet. I da mi je drago da ima ljudi koje blagodati Dunjaluka nisu omele od brige za Ahiret. Da mi je drago da neko, pored toliko ukrasa kojima je počašćen, bira  naporno putovanje kroz pustinju, a  koje mu je zbog nijjeta i svijesti, draže od lješkarenja među nimetima.

Nisam se trebala šaliti. Poželjeh da ovu ženu upoznam, iako sam odmah zaključila da se ne radi o osobi koja poziva na popravak, već kritizira nasumice. Pozivači ne pišu "fuuuujjj".
Kad tamo, upoznah "Emmu". I razjasni mi se porjeklo "fuja". "Emma" laže. Nije Emma, i nije joj cilj uspostavljanje reda. Čak sama činjenica da je lažan profil, sama po sebi i  nije toliko ubica kompetencje (kompetentni se ne kriju, jer njihova kompetencija mora imati adresu); nego... onaj ko laže, nema pravo da se u pozivanju drugih na iskrenost, poziva na iskrenost. Bez iskrenosti nema ispravnosti. To smo učili u mektebu. Jedno uvjetuje drugo.

Nakon što sam vidjela profil, odgovorila sam joj kako vidite na gornjoj slici.
Evo zašto:

Preko cijelog profila, proteže se slika gole "Emme". Namjerno nisam uslikala taj poster, previše je i ova umanjena slika.
Vidi "Emme", vidi čistaća tuđih ahlaka...

Dakako, ostajem pri tome da je "Emma", bez obzira na razvoj ovog teksta, i bez obzira na moje nemanje loše namjere ni u zadnjoj misli - u pravu. Neke šale nisu šaljive, već budaljive. Kao ova moja.

Ipak, sve sam ovo istresla iz kontejnera moje svakodnevnice, jer "Emma" taaaako podsjeća na ponašanja mnogih od nas. Hvala joj da je meni ukazala na grešku, pa makar i na neprimjeren način. Ja sam profitirala. Zato, molim Allaha da ovoj osobi, ma ko bila, ukaže na pogubnost stanja u koje se dovela, ma šta da joj je razlog i ma kakvo opravdanje imala. I svima nama, koji se zaletimo u "Emmasto" ponašanje. Groteska od danas nosi drugo ime.

Usput, šta im znači ono kad kažu "Njegova eminencija Reis-ul-ulema"?
"Njegova uzoritost, Kardinal Puljić, i njegova eminencija Reis Kavazović"...
Ne kontam... Ali me "eminencija" , nerado, podsjeća na Emmu, ma ko bila. Ne treba nam to.

Ne ponižavajmo sebe "emanencijom". Nema veće titule od "Allahov rob". To je najslobodniji insan na svijetu. Nepodložan bilo čijem nefsu, pa ni vlastitom. Molim Allaha da budem/o iskreni robovi Njegovi!


p.s., važno je znati, da je ovaj lažni profil naletio na blog onako... između mnogih zanemarenih, previđenih, "nemam vremena" obrisanih... isključivo kao primjer našega stanja i evidentnih ponašanja po ovom modelu, a ne zbog dotične teme i imena. Stvar je u nesnosnoj količini naših kontradiktornosti, kad nakon riječi, progovore djela. Eto, slučajni uzorak. Ipak, hvala "Emmi" na anonimnosti, koja daje mogućnost da se predstavi kao primjer određenog mentalnog sklopa.

Nema komentara:

Objavi komentar