Priča o IZNIMKAMA, koje postoje... kao što mrak postoji da bi svjetlo jače sijalo
Svojevremeno ( reći ćemo "nekad davno", jer je u eri interneta i jutros bilo jučer) je vladao "imanski trend" da se količina "sahihnosti" mjerila time da žena o školovanju govori kao o "fitni" ( smutnji ) ili čak "razvratu", jer se u školama i na fakultetu "miješa s muškarcima". Ukoliko bi neka muslimanka rekla nešto drugačije, pa se čak usudila da navede primjer majki vjernika i ostalih uzoritih ashabijki, takva je bila kritikovana za slabo imansko stanje. Reklo bi joj se: "Allah te uputio, AKO si za uputu." Ovaj dodatak "AKO" je značio : Toliko si loša da ne znam jesi li, uopće, za upućivanje... To što je Halid Ibn Velid, radijellahu anhu, najveći vojskovođa islama, upućen nakon svog džahilijjetskog stanja, ovakvima nije primjer... Zato oni naglašavaju, kao da bez njihove napomene Gospodar ne bi uputio samo one koje On hoće, kad hoće i kako hoće. Kao da i njih nije uputio iz Svoje prevelike Milosti, već zato što su "oni bili za upute". Koja samoobmana! No, šejtan ima metode stare koliko je i on sam... I ne spava.
Primjeri koji dokazuju da ovakve teorije i smjernice nisu od islama, već od insana koji bi da islam skroje dugačije nego onako kako ga je Gospodar dao, ostajali su "visiti u zraku".
Dakako, bolje je za ženu da bude zaštićena u sigurnom okruženju, kakvo je kuća. Ali to ne znači zabranu izlaska u potrebi, ili plemenitoj namjeri, kakva je zasigurno i traženje znanja. Da se nije podrazumijevalo izlaziti u javnost, na prikladan i pristojan način, zar bi bilo potrebe za hidžabima i nikabima? Naime, žena se pred ženama ne pokriva hidžabom i nikabom. Mada... o tom-po tom. I tu je bilo iznimaka.
Najrevnosnije u osudi onih koje su se odlučile na školovanje, bile su upravo žene. Činile su to zato što su poslušno ( misleći da tako treba) prihvatale takve teorije od muževa, i muževih ahbaba. I, naravno, od "imanli" prijateljica, koje nigdje ne idu bez precizne imanske vage u oku. Smatrale su da je to dobro djelo, i da bi drugačije činile štetu sebi i društvu. Ja vjerujem da će im zbog toga biti upisano dobro djelo, jer djela se vrednuju prema namjerama, a one su imale namjeru da budu što dosljednije u islamskim propisima, ne dižući glas protiv tako jedne neislamske podvale islamu. Nakon toga se desilo da su kćerke ovih zagovaračica neškolovanja odrasle. I njihovi muževi, zagovarači neškolovanja su, u međuvremenu, sve svoje frustracije zbog "darure" ( nužde) da im žena ide muškarcu ginekologu i muškarcu zubaru, pred kojim skidaju svoje velove, iskalili na Fejsbuku. Tamo su skontali da "nema smetnje što pričaju sa nekim tamo muslimankama ( koje nisu izašle na ulicu, već sjede u kući, kao svaka poštena žena) i nemuslimankama, jer to čine u svrhu da've, po nekoliko mjeseci, i nekoliko video-sesija." Majke tih kćeri, skontale su da su one nasjele na foru, i propustile sve vozove u životu, ali su se pomirile s tim, jer nema fajde od "da je bilo, kao što nije, razmišljanja i osvrtanja na islamske ( Božije) , a ne ljudske propise." Zato su rekle kćerima da idu na fakultet, a što se "fitne" tiče, nek to babo priča onima s kojima čata po cijelu noć, dok mama plače s glavom zabijenom u jastuk, da mu ne smeta. Tek kod ovakvih anomalija kod pojedinaca, uspjelo se teškom mukom zaključiti da takvi "propisivači" ne razumiju islam, već traže kako bi islam razumio njih.
Toliko o revoluciji razumijevanja islama.
A šta će sa svim onim muslimankama, koje su uvrijedili, a kojima sad "liježu na stolove" da ih porađaju? Hoće li ikad tražiti halala?
Te muslimanke su odabrale da, ma kako ih boljele optužbe i skrnavljenja njihovih časti, nastave sa obrazovanjem. Istina, cijelo su se vrijeme ( ipak) pitale- jesu li baš tako "slabog imana", pa ne mogu biti kao "one"? Jer, razuman čovjek ne dozvoljava da mu šejtan podmetne misao "u pravu sam". No, poslušale su glas razuma, koji nije pogrešno dešifrirao vrlo jasne definicije imperativa "Iqre!" ( "Uči!"), neograničenog na spol. I hvala Allahu da jesu.
One "stop edžukejšn" hanume, i dalje "sjede u kućama", sad kod jedne, sad kod druge, i važu bjelosvjetske imane, duboko u sebi zavideći svim ženama "slabog imana", koje su se usudile uključiti mozak i živjeti islam, a ne kolektivno sljepilo kojem su tako zločinački nalijepili etiketu islama, iako veze s njim nema.
Znate, jednom sam kupila pile, na kojem je pisalo "Svježe pile", a smrdilo je na kilometar. Kad sam ga pokušala vratiti, prodavačica mi je rekla da mi niko nije kriv što sam vjerovala u natpis, pod kojim može biti i istina i laž, iako mi je razum divljao pod pritiskom osjetila mirisa. Hanuma zanemarila smrad. Ali ipak nije pojela smrdljivo "svježe" pile. Ipak, zdravlje je u pitanju. Toliko košta lekcija o nekorištenju osjetila i razuma koji nam je Gospodar dao da se njime služimo, a ne da ga mučimo postom u razmišljanju.
p.s./ "Imanski trend" ne postoji!
Ukratko, stav ehlu-s-sunneta we-l-džemaata:
Postoje nosioci imana, i oni su u osnovi isti. Činjenje velikih grijeha počinioce ne izvodi iz islama, osim ako negiraju nešto od onoga čime su u njega ušli. Dozvoljavati sebi da se ohalali haram, ili oharami halal, posao je koji, ako je svjesno i sa znanjem učinjen, može čovjeka izvesti iz vjere. Uzvišeni nam je našu vjeru upotpunio, i niko si ne smije dozvoliti da je mijenja po vlastitom ćeifu, tvrdeći da je to od vjere, a ne od njega. Iman raste i pada. Molimo Gospodara da nam naš iman učvrsti kao čist i onakav kakav će izroditi djela koja vode Njegovom oprostu i Zadovoljstvu!
Nema komentara:
Objavi komentar