A najmanji trag imana je kad srcem prezreš...

Jučer se vraćam s nekog druženja. Pričale smo o nekim stanjima u koja zapadamo, a koja su produkt naše nedosljednosi u onome što kažemo da jesmo. Na primjer, našem ponašanju kad nas niko od nama vidljivih ne vidi. Kao da u tim momentima zaboravljamo drugi imanski šart- vjerovanje u Božije meleke. U Plemenite Pisare, koji bilježe sve naše postupke i riječi.

U povratku smo stali na autobusnom kolodvoru, da bismo nešto "nabrzaka" obavili. U tom "nabrzaka", ja se iz auta, ma koliko nisam htjela da vidim, nagledah svega.
Okrenem glavu od jedne "situacije", i ugledam drugu. Okrenem od druge, i ugledam treću...



Mnogobrojna omladina je čekala autobuse kojima se vraća kući iz škole. Jedni drugima su prikraćivali dosadu  zagrljajima i intimnim kontaktima. Nije to, kao što rekoh, pojedinačno...masovno su se na svakom ćošku grlili i ljubili.

I tako se svi ti moderni i napredni omladinci i omladinke  svakodnevno obrazuju po ulicama grada kojeg pješke prijeđeš uzduž i poprijeko za najviše pola sahata, a u kojem ima 17 džamija.
I pitam se...
Pitam se...
Ima li iskrenosti u nama koji smo "džamijski", kad nam ova nedžamijska raja na ovaj način zapada i tone u odvratnost?

Vjerujte, da smo mi, "džamijski", izašli na ulice i svak u svom ćošku klanjao neku nafilu, ovi bi galamili, govorili, vrijeđali, i možda bi digli organiziran ustanak protiv "islamiziranja" grada.

Ko je nama kriv što šutke poginjemo glavu na razvratiziranje grada? Na kockariziranje grada ( na svakom ćošku kladionica )? Na kriminaliziranje grada ( svako malo neko obijanje nekog objekta)? Na alkoholiziranje grada ( ni deset metara ne prijeđeš, a da ne naletiš na zbirke alkoholnih pića u ponudi ), na turbofolkiziranje grada ( nedjeljom ne možemo zaspat k'o pošten radni narod, od muzike iz kafana, u kojima nam se omladina i stariji "kulturno" osvješćuju)?

Ko nam je kriv?

Mi uopće ne osjećamo potrebu da se pobunimo protiv ovih stvari.
Ili ne osjećamo da nama i NAŠEM gradu nešto loše čine, pa nam ometaju uredan život, ili nam ne smeta... jer, to je danas "normalno", i ljudi "imaju pravo da slobodno žive kako žele". Osim ako bi klanjali. Jer, to je, za razliku od razmjenjivanja pljuvačke, "privatna stvar".