i sve što bih reći htjela

Ovakva, kušnjom prekaljena, skovana od vremena, ostadoh nedorečena

utorak, 22. srpnja 2014.

Smrt je danas naživlja




Zadnjih dana intenzivno mislim o onom ashabu za kojega je Muhammed, alejhisselam, rekao da je džennetlija. Onaj što je taj stepen postigao time što, kako je rekao, nikad nije legao sa trunom mržnje, zlobe, ili zavisti prema bilo kojem muslimanu. Njegova su prsa bila potpuno čista od ružnih osjećaja prema muslimanima.
Kakvo ovo vrijeme mene zapade, da u njemu živim?? Iskušenja li golemog...
Vrijeme u kojem volim sve muslimane, i u kojem se trudim biti pravedna prema svim ljudima. A opet, ne mogu da volim one koji se igraju životima djece, žena, staraca... ili bilo koga. Treba li da ih volim, zbog imena? Ili zato što mu je priča nagodna?
Klonim se... sve ne bih  da kažem... Zamislite, ključevi Bejtu-l-Harama su u rukama sponzora ubica muslimana! Zamislite, Arapski Emirati špijuniraju Palestince za hator ćifuta! Zamislite da ja sad legnem, a da mi prema njima u prsima nema gađenja?? Ne bih se, vala, takva voljela probudit.
Ne bih da kažem... a moram: Erdoan Ljudina jedini avaz pušta u lice katilima. A učili su nas neki, i ostali, da su sufije malo puknute psihe, i da ne znaju osim plesat uz def po džamijama... Uštogljeni  haljinaši u mahramama, kojima ženke po tv-postajama štrče otkrivene i našminkane, haman bez obrva, bezbeli su odradili svoje kad su mobilizirali nekoliko desetina glasnovikača koji su im sakupljali pobornike po zemlji Bosni, pričajući o tome kako je haram i hava, pogotovo ženama. Sad, u vrijeme investicija u konkretan hljeb, a ne samo sredstva indoktrinacije, nekako im pogodnije sadit palme po nekim Srbijama.
Ljuta sam. I neka mi niko ne spočitava ovu ljutnju zbog utamničenog mudžahida u Ulici draže mihajlovića. Ovdje jedino Ulica zaslužuje veliko slovo.  Mudžahid truhne, dok pudlice laju o časti „mudžahida“ nabrijanih na klanje „murteda“ i „demokrata“ koji padaju na sedždu Allahu, a ne ideologiji mržnje i ljaganja poruke islama.
Onda me iz ćoška, opet, zapahne smrad tekstova nekog hudnjaka, koji kaže da je sufija, i da je svak ko nije što on misli da treba bit – vehabija. Kaže, pobit' treba vehbose. Oni su krivi za poplave i ostale nanose velikosrpske politike. I za prognozu vremena, također. Da prostiš.

Opet, iz Egipta, zemlje izvoznika smrti muslimana koji klanjaju Allahu, a ne dolarima, javlja se neki kobiva muftija. Kaže da ga neko zove selefija. I taj veli da treba pobit Hamas, jer su oni dušmani islama. Ako ga ko sretne, neka ga pita šta puši. Bilo bi dobro da profiltrira...
 
Lukavo, u ćošku Bosne, dlanove trljaju šiije, kontajuć' da opet niko nije skontao da vazda nekako nalete na svog „velikog šejtana“, pa ga slučajno zovu u pomoć protiv sunita. Vazda. Ispočetka. Uvijek isto. I sve začine pričom o svom muslimanstvu i ugroženosti. Mislim da Srbi potiču iz Irana. Ili tako nešto vatropokloničko. Oni znaju kako im je bolno nosit led umjesto krvi u žilama, otkad ne skakuću oko plamena moleći ga da spali sve osim njih. Vrijeme je za sofisticirane metode. Ko je vidio da je pametno klat' bez rukavica?! Količinu tragova ni Venišaga više ne sapra...
Sav se ummet nastanio u Gazzi. Gazza je Palestina. Palestina je ummet. Ostatak svijeta razmjenjuje uloge papirnih lutaka na koncima.
Lažu muškarci da su muško. Lažu žene da nisu prodale i čast i karakter za lajk prvog mužijaka koji bi da bude upecan. Lažu majke da vole djecu, dok im je draža indijska serija od tinejdžera koje je rodila. Lažu „sestre“ o „ljubavi u Ime Allaha“, dok vješto kriju nož u rukavu, spreman da se „voljenoj sestri“ zabije u leđa. Lažu „braća“ da im je do džemaata, dok im je noga vazda u položaju „spremna za podmetanje“ na stazu časti i uspjeha svog „dragog brata“. Laže ummet. Laže. Laže, tvrdim! Da ne laže, ne bi bilo moguće dnevno sahranjivati stotine muslimana, ili kostiju koje su im djelomično našli nakon par desetljeća, a onda rahat piti kahvu uz kokakolu. Šta'š, mora se živit.
Danas je na ovoj planeti živa Palestina. Gazza. Sirija. I ostali krajevi gdje nema života. Sve ostalo je samo obmana. Dedždžalov mamac za posrnula srca. Inače, vječnost čeka. Samo kažem. Pa kome kakva...

Nema komentara:

Objavi komentar