Igre s hljebom se zovu manipulacija masama. Ima ih na meniju svake političke kuhinje. Osim kod onih gdje se igre služe bez hljeba. To se zove "igre 'nako". Tek tako. Bitno da se igra.
Ima nekih čudnih ljudi oko nas. Uopće ne znam kako bih okarakterisala te čudake... zamislite, ne prate utakmice SP-a, i nemaju namjeru!!! Naime, prije otprilike mjesec dana, kuće su im propale u zemlju, ili se srušile kao kule od karata. Nošene vodom, betonske konstrukcije su svjedočile da su "snaga" i "čvrstina" relativni pojmovi, a kod nas uzeti tako zdravo za gotovo. Sad znam! Ove čudake ću nazvati beskućnicima. I bekomšijcima. Čak ni u komšiluku ne mogu pratiti golove i marifetluke, jer ni komšiluka više nema. Možda ne prate SP, jer im, jednostavno, nije do toga. Nije im ni do njih. Ili su, jednostavno, gladni. To što su tužni, apsolutno nikog nije briga. Samo nek' je veselo....
Drugi nečudaci mirne savjesti kliču i bodre progonitelje lopte, i već čitajući ovo prave face na "nekul" sredovječnu pjesnikunju, koja se usudi reći da je nogomet sve, samo ne sport. Danas. Na ovom svijetu. Ovakvom. Je li neko pročitao vijest da su u Brazilu, oko dvomilijardnog u eurima stadiona, poubijali beskućnike "da ne ruše ugled"? Je li neko pogledao vijesti, gdje se sirotinja Brazila u polusrušenim kućama s pravom pita: "Ma, koga vi za....vitlavate?!?" (recimo). Ok, daleko je Brazil. I Palestina. I Sirija, gdje se više ne zna ko o čijoj vjeri odlučuje. I Irak, gdje opet šija zove Amera u pomoć, po dobro oprobanom i utreniranom receptu saradnje. Polustoljetne, najmanje. Sve je daleko. Kad su srca daleko. A može li biti srce bez tijela? Ili tijelo bez srca? Može. Mrtvo.
A šta reći o pojmu "dostojanstvo", kada komšije za koje "MI" navijamo, izuzetno ponosno sebi i svom umijeću pripišu gol koji je prvi od četiri protivnikova? Jest' da je formalno tako, ali... tuđe greške automatski smatrati svojim golemim uspjehom? Hmm... Šta očekivati od ovakvog intelektualnog i moralnog profila? I onda, zbog tuge što su imali kuće i kaVane, iz kojih su pratili utakmicu, zapale zastave države u kojoj žive.
Drugi nečudaci mirne savjesti kliču i bodre progonitelje lopte, i već čitajući ovo prave face na "nekul" sredovječnu pjesnikunju, koja se usudi reći da je nogomet sve, samo ne sport. Danas. Na ovom svijetu. Ovakvom. Je li neko pročitao vijest da su u Brazilu, oko dvomilijardnog u eurima stadiona, poubijali beskućnike "da ne ruše ugled"? Je li neko pogledao vijesti, gdje se sirotinja Brazila u polusrušenim kućama s pravom pita: "Ma, koga vi za....vitlavate?!?" (recimo). Ok, daleko je Brazil. I Palestina. I Sirija, gdje se više ne zna ko o čijoj vjeri odlučuje. I Irak, gdje opet šija zove Amera u pomoć, po dobro oprobanom i utreniranom receptu saradnje. Polustoljetne, najmanje. Sve je daleko. Kad su srca daleko. A može li biti srce bez tijela? Ili tijelo bez srca? Može. Mrtvo.
A šta reći o pojmu "dostojanstvo", kada komšije za koje "MI" navijamo, izuzetno ponosno sebi i svom umijeću pripišu gol koji je prvi od četiri protivnikova? Jest' da je formalno tako, ali... tuđe greške automatski smatrati svojim golemim uspjehom? Hmm... Šta očekivati od ovakvog intelektualnog i moralnog profila? I onda, zbog tuge što su imali kuće i kaVane, iz kojih su pratili utakmicu, zapale zastave države u kojoj žive.
VIJEST O TOME samo potvrđuje ustaljenu praksu.
Možda zato što im je protivnik preko oceana, predaleko da se ko ljudi ŠNJima pobiju? Tako. Duž Lašvanske doline (s većinski bošnjačkim stanovništvom) se viore hrvatske zastave. Neka. Bujrum vazda, što bi naše nene rekle, đe čeljad nije bisna, nije ni kuća tisna. A bosanske zastave se u Kiseljaku (gdje su "Hrvati" većina) pale. Lična karta naroda koji žive na prostorima ove zemlje.
Možda nam je kuća tisna? Možda su zato odlučile, te kuće pomahnitale, da se u zemlju zarove??
I ako je tisna, za koga je takva? Za gosta, ili dosta? Za dosta. Za gosta nije nikad bila. Znate kakvi smo mi, džometni. Ako nisi dost.
Po ne znam koji put, naglašavam: Ovi divljaci koji slave fašiste, i pale domovinske zastave, nemaju ništa sa Hrvatima! Samo se furaju na putovnice, i misle da dokument čini mentalitet.
Hvala Allahu da je danas mubarek petak! Svijet, samo zbog toga, izgleda manje besmislen.
I ako je tisna, za koga je takva? Za gosta, ili dosta? Za dosta. Za gosta nije nikad bila. Znate kakvi smo mi, džometni. Ako nisi dost.
Po ne znam koji put, naglašavam: Ovi divljaci koji slave fašiste, i pale domovinske zastave, nemaju ništa sa Hrvatima! Samo se furaju na putovnice, i misle da dokument čini mentalitet.
Hvala Allahu da je danas mubarek petak! Svijet, samo zbog toga, izgleda manje besmislen.
Nema komentara:
Objavi komentar