i sve što bih reći htjela

Ovakva, kušnjom prekaljena, skovana od vremena, ostadoh nedorečena

ponedjeljak, 26. svibnja 2014.

Izujte se, molim, gazite nas tabanima golim!

Sve je ovo zbog Vučićevih cipela!
Ne znam, šta bi drugo bilo... To je najgore što nam se desilo u postratnom periodu. Ove rijeke dunjalučke što su podivljale... nije do njih! Vidjele da rijeke radnika i invalida, rijeke boraca i porodica šehida teku tako da više ne znaju odakle su pošle, i kud su krenule, kad su već došle tamo gdje ih je izbacila bujica zuluma.

Nije to zbog toga što se krvnici nagrađuju, zločinci i kriminalci zlurado osmjehuju, jer... znaju da im niko neće ni pokušati u kraj stati. Nije zato što nam djecu u školama uče da je dobar onaj koji goloruk narod tuče, a zločinac je onaj što se brani. Povijest, kažu, tako bilježi. Nije ni povijest kriva, mora bilježit' neko, kad nećemo mi. Nama je, oduvijek, zaborav lakši.
Nije zato što nam zlatni ljiljani iza rešetaka vehnu, jer, kako kažu, nije bitno da znaju šta su skrivili. Bitno da jesu. Nekom. Nešto. Pa, i ako nisu, neka bude da jesu, onako...radi ravnoteže bratstva i jedinstva s krvnicima.

Nije to ni zato što onaj ko treba rane na dušama paćenika liječiti, samo gleda gdje će ih dodatno raščerečiti prijetnjama i krivnjom zbog smjelosti da budu samo insanske fitre, jer insan je slab... i griješi... tevbom se tješi, ali ne da din-dušman da se osjeti k'o insan, kada na sedždi zamoli Allaha za oprost. Joook! Treba da crkne, jer je kriv za to što je normalno da dan svane, i da se nakon njega smrkne.

Nije ni zato što budale govore, pametni šute, što nam bistru vodu bosansku i pamet mute. Nije zato!

Sve je to zbog Vučićevih cipela u džamiji. Eto, kao, on je čišći od džona svog opanka. Iako je rečeno od Onog Koji nas upućuje na spas, da je mušrik pogan najveća! Nije li u tome naša nesreća? Od šume ne vidimo drvo. Od drveta šumu. Zrakom bismo hodali, a letili na drumu. A onda nam krivo što nam ne ide...

Zaboravismo tako, da je kazna dunjalučka za grijeh- to što si ostavljen da ga i dalje činiš, bez opomene i čišćenja od grijeha nevoljama. Draže nam je, ipak, da gledamo ZMBT u toplim kućama, u stankama između dvije indijske serije, snimljene u slavu miliona njihovih "bogova". Valja to održavat', sinnneee...

Gospodar, Koji iz ničega stvara, Koji će to ponovo učiniti, nadoknadit će iz Svojih riznica izgubljenu prašinu dunjaluka. I suze će presušiti, i utjeha se pružiti preko srca slomljenih, kada shvate da je samo za tren ubrzano ono što nas, baš sve do jednog, čeka... postelja od mulja, mehka, pa nekom danas, nekom sutra. U nova jutra da krenemo, bismillah, sa osmijehom, jer- još smo tu! Možemo abdestiti, jer vode još ima. Možemo šaputati i plakati na sedždama. Nema gubitka za onoga ko ne izgubi Onog Koji daje, nadoknađuje, unapređuje, bereketom umnožava. Samo gledaj! Eno svjetla, brzinom što se po svjetlu zove se približava!

p.s./
I dok hudi Bošnjak hvalospjeve "jednakosti" jednakijih od svih pjeva... Nad eresom munja istog tona sijeva. I prijeti da se pretvori u samostrijel.


Nema komentara:

Objavi komentar