Ne sumnjam da muslimani imaju dobre nijjete. Onoliko koliko smo uopće svjesni i sposobni da srcima poluslijepim od grijeha prepoznamo dobro i zlo. Često sebe uhvatim kako "imam dobar nijjet", ali mi se metod provođenja nijjeta smije u lice.
Tu stadoh: Nijjet? A onaj hadis o tome da su djela onakva kakva im je završnica?
Nijjet vodi završnici kakva jeste, bez obzira kako mi taj nijjet etiketirali sebi i drugima, jer ga Allah zna bez "šminke"! Molim Allaha da završimo kao Njegovi dobri i iskreni robovi, jer... niko od nas ne zna...
Jedan je čovjek pitao Resulullaha alejhisselam (nakon što je Poslanik alejhisselam rekao da ga pitaju, jer će na svako pitanje odgovoriti; zakleo se), gdje će on (taj pitalac) završiti. Reuslullah je odgovorio: "U Džehennemu" (prema "Buđenje ambicija", Ibn Redžeb el-Hanbeli)
Kako je taj nastavio živjeti?? A svojim očima gledao nur Poslanika alejhisselam??
Razmišljam o nama, bosanskim muslimanima, kao prašini na dlanu daleko dugotrajnijeg prakticiranja islama u Španiji. Od islama im je ostalo poneko ime, za koje ne znaju da im korijen seže do Arapa. A mi smo baš tako sigurni da "neće nas nestat"... i nakon deset genocida, jednostavno, sigurni smo da nas neće nestat, baš kao što nestade "genocid" s nišana.
"Božiji Poslaniče, reci mi o islamu nešto nakon čega nikog poslije tebe neću imati potrebe pitati."
"Reci: vjerujem u Allaha, i ustraj na tome!" (hadis, bilježi Muslim)
Ustrajnost... Molim Allaha da nam podari ustrajnost, i da ne budemo od onih koji će biti zamijenjeni boljima, već da nam se bolji pridruže kao boljima.
I ako vam je tekst konfuzan, ne brinite; i mani je! Baš kao i vrijeme, mjesto, radnja, likovi, i elektricitet u zraku ovih dana...
Ovo su naša braća Mario i Saša. Iz Zenice.
Nema komentara:
Objavi komentar