i sve što bih reći htjela

Ovakva, kušnjom prekaljena, skovana od vremena, ostadoh nedorečena

ponedjeljak, 10. veljače 2014.

S vjerom i trnje miluje. Bez nje i pamuk bode.

Većina nas živi u filmovima  koje nismo režirali, nego prepisali.
Ne treba nama safunjavi selebriti da nam bude život bogatiji. Mi smo sestre, braća, mi smo narod od svih zaboravljen,a od Gospodara pomognut, i nažalost, osiljen u dobru.

Pozivam vas da pišete. Razmišljanja svoja uokvirite. I vama će biti jasnija vaša slika duše. Ja sam zato i počela pisati. Da bolje upoznam sebe kao neprijatelja, i sebe kao prijatelja vlastitog života.

Nisam "daijka" u smislu kako se kod nas razumijeva. Ja sam domaćica,majka, supruga. Student pod stare dane, jer valja nešto spremit i za kabura. Pisanje je dar od Allaha. To nisam zaradila, niti se time mogu ovjenčati kao vlastitom zaslugom. A isto je i sa govorništvom.

Nije  odgovornost pojedinca koji nije namjerio manipulaciju ljudskom percepcijom za to šta će ljudi  misliti o njemu, ali se treba  osjećati odgovornim  ako prešuti na razna tituliranja onim što je od njega jako daleko. A svak sebe najbolje poznaje. Bar bi trebalo. Ako ne poznaje, onda je to već patologija.

Šejtan hoće da nas zabavi održavanjem "statusa". Nekakvog izmišljenog, proizvedenog u glavama ljudi... nekad dokonih, nekad tužnih, nekad zalutalih, ili oduševljenih što su našli stazu na kojoj se ne osjećaju kao manje ljudi. U tome zaborave da je sve to samo Allahova Milost, pa počnu insanima pripisivati (nesvjesno) neke utjecaje. A u biti, sve je već određeno, i zato, učinjeno dobro je više dar onom ko čini, nego onom kome je poklonjeno.

Prepoznati priliku za lijepu riječ. Prepoznati trenutak kada treba reći istinu. I prepoznati tren kad se treba maknuti ustranu, da ne bi insan propustio mnogo dobra zbog male fajde. To se zove stručno: "Razumijevanje prioriteta"( preporučujem knjigu dr. J. el-Karadawija.)

Sigurno je jedno: Dok imate vjeru, i u vjeri sebe, niko i ništa vam neće nedostajati za zadovoljstvo u svakom novom danu :) Ako Bog da. S vjerom i trnje miluje. Bez nje i pamuk bode.

Koliko je ovaj svijet varka, dovoljno je spoznati ako pogledamo da nam biljke i životinje poručuju da može, bez problema, usred zime biti proljeće.

Ovo je moj blog na kojem iznosim svoja razmišljanja. Ništa posebno važno, niti bitnije od drugiih poruka ljudi koji razmišljaju. Bit će mi drago da mi ostavite u komentarima linkove za vaše blogove i razmišljanja kojima ću se okoristiti.

Voli vas vaša Ammara! :)

Nema komentara:

Objavi komentar