Bilo jednom...

Jednom, nekad... počeli smo šutnjom odobravati one neke čudne kape na glavama muslimanki, nazivajući ih „pokrivenima“. Ono, kad odjeća ocrtava i ono što bi se samo od sebe od stida sakrilo, čak i kad ne bi imalo odjeću. Ono, kad šminka vrišti s lica kao da bi najrađe ponovo bila eksponat u izlogu, samo da nije tako karikaturno smještena tamo gdje ne pripada. Ono, kad vrat i one klepe od ušiju vire, ne bi li dokazali kako to „i nije baš to“... Ono, kad naušnice vise do koljena, otprilike, ili se bar tako čini. Kao da je nekog briga za nakit koji krasi ruševinu! Istina, grubo zvuči... ali, nije li ruševina sve što je srušeno? Ako nije, onda... kako se zove rušenje propisa, pa da i ovoj pojavi damo prikladno ime?

Jednom, nekad... počeli smo šutnjom odobravati fotografije po internetu, na kojima su prikazani „kupaći za pokrivene“ na modelima „koji nisu pokriveni, pa mogu kako hoće“. Ono, kad se ona razbaca svim ekstremitetima, i kad, na kraju, jer može proći na fejsbuku, prođe i u upotrebi na javnim plažama. Kao, nije bitno što nju svi gledaju, jer je ona „pokrivena“ u sljepljenom burkiniju. Ono, kao, nije bitno što ona gleda sve oko sebe. Ne gleda ona, nije došla na more da gleda. Došla je da žmiri. I da se malo osunča. Obučena. Bar se čini da joj koža ne može doći do sunčevih zraka od slojeva trikoa.

Jednom, nekad... počelo nam je biti ok da se fotografije nekog momka, i neke cure, muškarca i žene, u nekim poziranjima tipa „i mi to radimo“, ili „to što sam „pokrivena“, ne znači da nisam vatrena“, ili... pojavljuju na našim internet-stranicama. Kao, model njega nije baš vjernik, i kao model nje nije pokrivena, pa se mogu malo provesti bar tokom sešna. Šta fali... Ljubav treba reklamirati! Ona se pokazuje drugima, prošlo je vrijeme kad smo je osjećali!  Pa smo se počeli čuditi što nam omladina misli da „šta fali“ malo čalakati po čatovima i uživo, stvarno „šta fali“. Kao, ok je. Mislim, nisu ni oni na slikama oženjeni.

Jah...

Nekad smo bili dostojanstveni  makar koliko muha. Ona bježi kad mlatneš muholovkom prema njoj. Zna ko je. Zna šta je. Zna kakav je prirodni poredak stvari. Zna da joj ne priliči da glumi nosoroga. Ne želi se osramotiti.  Pogotovo dok ima ljudi, koji to rado čine umjesto nje.