Nemoj odustati od sebe!

„Lahko je tebi to reći, ali ti ne znaš kako je teško u vlastitom domu voditi bitke svakodnevno.“

„Otkud ti znaš da ja ne znam? Ne mora značiti da nečija šutnja o problemu briše problem. Ali, mogu ti reći, u svakom slučaju ga ne umnožava pričom. Na primjer, nekad se čovjek prepadne nečega. Recimo, ugleda zmiju. Ne desi se ništa loše, ta situacija traje samo jedan tren. Onaj ko dalje o tome priča danima, svakim govorom o tome i dalje živi taj isti trenutak, taj isti strah, dok mu mnogobrojni momenti prolaze i odnose prilike za radost.“

„Znači, imaš u kući čovjeka koji te stalno vuče „nazad“, umjesto da te vodi naprijed? Jedino tako možeš znati kako je meni...“

„A ti baš imaš nešto od toga da ja znam kako je tebi? Hoće li ti to pomoći? Šta ćeš time dobiti? Ja znam šta ćeš izgubiti: svoju intimu, svoje kutke u kojima nema mjesta za treću osobu, jer vas dvoje imate jedan život, jedan brak, koji je biće sam za sebe. Razumiješ?“

„To biće je sakato, a možda je već i umrlo.“

„I sigurna si da je krivac „tata“? Dok istovremeno ti sjediš isprepletenih prstiju, kao „mama“? Bi li tako gledala da ti dijete trpi temperaturu, ne bi li mu dala lijek? Možda bi i tada ignorirala i inatila se samo zato što mu otac nije taj lijek donio?“

„Nemoj me nervirati, to dvoje nema veze. Brak čine dvoje, ne može jedno vući za oboje.“

„I roditeljstvo čine dvoje. Čak i kad jedno umre, ono je roditelj. Ne može biti zamijenjeno nijedno. Možda nadomješteno nekim „surogatom“, ali to ti je kao zakrpa na odjeći.“

„Sad ti pokušavaš da nebrigu o našem braku prebaciš na mene?“

„Ne, nego ti pokušavam reći da ti imaš odgovornost, kao što je ima i tvoj muž. Zar ćeš na nemar odgovoriti nemarom? Zar se na grijeh odgovara grijehom? Može li se čovjek time pravdati? Gasi li se vatra benzinom?“

„Znači, po tebi, ja trebam da šutim i vučem zaprežna kola kao da sam vo, a ne žena?“

„Šta to ti vučeš? Daj, molim te, konkretno mi reci, kakav to ti „tuđi teret“ nosiš?“

„Eto, brinem o djeci kao da sam samohrana majka. Kao da su jetimi, da Allah sačuva. Vazda radi, kad ne radi, onda „radi“, nema ga. Ne zanimamo ga.“

„Ok, kažeš da je tuđi teret. Zar ta djeca nisu tvoja? Bi li manje brinula o njima i da je on prisutan, da te gleda dok ih hraniš i presvlačiš?“

„Ne bih, ali bi bar bio tu, bio bi svjestan šta znači roditeljstvo, a ne ovako. K'o momak, čovječe! Nemoj mi govoriti da mi ne bi pomoglo da me gleda, da je u kući. Ja znam da bi pomoglo. Znam kako se osjećam, ne treba mi tumač emocija.“

„Dobro. Znači, on tebe u nečemu zakida... Poslanik, alejhis-selam, je rekao:

Dužnost (obaveze) muža prema ženi su: da je nahrani kad i sebe, da je odijeva kad i sebe,da je ne udara u lice,da je ne ruži i da se na nju ne ljuti, osim kod kuće.(Ibn Madže, Sunen; Hakim, Mustedrek)

Je li ti uskratio nešto od ovoga?“

„Ma, molim te lijepo, kao da tijelo može živjeti bez duše! Šta je tebi, ti kao da nisi žena! Nije mi uskratio ništa od navedenog. Ne ruži me, nego šuti. To mi je još gore. Voljela bih da kaže šta mu je, šta mi zamjera. Da podijeli sa mnom svoje probleme, da budem dio njegovog života, a ne nekakva nevidljiva  logistika. I kad smo već kod hadisa Muhammeda alejhis-selam, sigurna sam da si već čula i ovaj:

Najbolji među vama su oni koji najbolje postupaju (koji su najbolji) prema ženama. (Taberani, El-Mu'džemu-l-kebir)

„Možda zato nije kod kuće? Možda bi te tako više ružio, a želi da to izbjegne? Jesi li sigurna da je do njega? Vidim da od srdžbe nikako ne želiš da pogledaš i iz drugog ugla. Zamisli da se radi o tvom sinu i snahi... Ma koliko bi nju slušala i razumjela, nastojala bi i njega da razumiješ, je li tako? Samo tako se može pomoći. Ne želiš, valjda, da ja sad dolijevam ulje na vatru? Ako si samo trebala saveznika za belaj, ja sam pogrešna adresa.“

„Nisam to trebala. Treba mi iskren savjet. Halali što sam ja ovako ters... Slobodno mi ukaži na moje propuste, ako si ih vidjela.“

„Nisam ih vidjela, i ne želim da ih vidim. Ne trebamo pričati o pojedinostima. Dovoljan nam je i okvir problema da bismo ga razumjele. Dakle, ti si navela hadis o onim muškarcima koji su najbolji. A šta je sa ženama koje su najbolje, jesi li se i u tom hadisu ogledala?

Najbolja supruga je ona koja te obraduje kad je pogledaš, koja te posluša kad joj nešto narediš, i koja čuva tebe (tvoj ugled), svoj moral i tvoju imovinu kada si odsutan. (Muslim, Ahmed, Nesai)

Možda si njega usporedila sa najboljim, a sebe nisi?“

Nekoliko trenutaka se zamislila, a potom smirenim i tišim glasom rekla:

„Vidi... nije da me baš gleda. Kako će, kad ga nikad nema? Ovo o poslušnosti... Slušam ja u gobalu. Nije da mi nešto plaho ni naređuje, ako ćemo pravo. Ali, kad mi neke stvari kaže, a ja znam da je to glupo i da ne treba tako, kako da ga poslušam? A kad ne poslušam, on se mršti. Kao da je siguran da baš on zna najbolje. Čuvam mu ugled, ali često svoje nezadovoljstvo izrazim pred drugima. Šta ću kad sam takva, moje se raspoloženje vidi na licu! Ne kudim ga otvoreno, ali se vidi da ga ne smatram baš najboljim... Svoj moral čuvam u potpunosti, a ni imetak mu ne rasipam. Ako trebam neke stvari za kućanstvo, ja to i potrošim. Kad bih čekala da mi on kupi posteljinu ili šerpu, valjda bih i umrla dok dočekam. Njega to ne zanima. Dozvoljeno mi je da uzmem koliko mi je potrebno i bez pitanja. Znaš i to, iz hadisa.“

„Znam, hvala Allahu. Ova vjera nije nepravedna. Samo je pitanje, šta ti podrazumijevaš pod potrebom. Na primjer, imaš li jedan komplet šerpi?“

„Imam dva. Ali su mi jedne već omrzle, a druge ne volim jer u njima zagara.“

„A kad bi ti kupio treći, morao bi i kuhinju, jer više ne bi imala gdje redati lonce i poklopce?“

„Ti si baš kao poklopac. Šta god kažem, ti poklopiš kontra...“

„A ti si baš kao lonac. Gdje si se usadila, tu stojiš i ne mičeš. Ja bih da te pomaknem na bolje mjesto. I meni bi, kao poklopcu, bilo stabilnije.“

Nasmijale smo se, pa je nastavila u veselijem tonu:

„Ma, pravo je to što kažeš! Malo sam ja tvrdoglava. Ali, evo šta mene, ustvari, najviše boli: Ja sam žena. Voljela bih da on vodi više računa o mom duševnom stanju. O mojoj vjeri. Muškarac bi trebao da ima baš tu ulogu, zar ne? Zar ne kaže Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu:

Muškarci su zaštitnici žena i vode brigu o njima zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. (En-Nisa', 34.)

Uvijek sam se plašila da mi muž ne bude kao još jedno dijete u nizu, da moram i njega odgajati i paziti da „ne skrene“. I dobih baš takvoga. S vremenom je popustio u pridržavanju propisa vjere. Svašta sebi dopušta. Ponekad govori kao da ne zna šta je ahlak, ružne riječi iz njega izlaze. Znam i to da ima loše društvo. S vremenom sam primijetila da te njegove osobine polahko prelaze i na mene; s kim si, takav si. Nisam to željela za sebe... Voljela bih da on mene pazi.“

„Već si rekla da ti znaš kad ti on kaže da uradiš nešto, da je to pogrešno. Po kojem kriteriju si vagala i sebe i njega? Ne slušaš ga, brate sestro! Ko je tebi dao garanciju da je tvoj stav i rezon ispravan? Pred ljudima iznosiš njegove „mahane“, samo zato što se tebi nešto ne sviđa. Zašto bi želio tvoje društvo? Opterećuješ ga besmislenim troškovima, i znaš da je to tako. Ipak, ti bi da te vodi, a „znaš da ne zna“?? Molim te, razmisli o tome. Možda mu ne daš pristup sebi. A možda bi i on mogao nekim gestom da te odobrovolji, ne kažem ja... Donosi li ti hedije?“

„Mah... Donese mi nešto slatko, zna da volim. Ili usput ubere cvijet. Simpatično je to. Ne kažem ja da on nema lijepih strana. Ali...“

„Šta je sad ALI?“

„Donese da mi zamaže oči. Samo Allah zna šta zabelaji negdje, pa da sapere savjest, meni čokoladu pred nos servira. Vidi on da to ne pali. Nisam ja blesava. Nema ga nikad, a onda čokolada, ovo, ono...“

„A kad ne donese, onda nema zbog čega da ti zamaže oči?“

„Ma jok, nego me se ni ne sjeti.“

„Sestro moja... vidim ja šta je tebi! Ti si zaljubljena u svog muža toliko, da ti nikad nije dovoljno pažnje. Apsurdno je to da si toliko zaljubljena u čovjeka za kojeg tvrdiš da „i nije baš nešto“, da si se nadala boljem.“

„Sad ti meni Frojda i Fromma tu nešto... Mani me!“

„Dobro. Samo ću ti ovo reći. Brak je odredba. Nije te zapao onaj ko ti nije par.

... i da On par, muško i žensko, stvara (En-Nedžm, 45.)

Jesi li ikad pomislila; da si bolja, i on bi bio bolji?“

„A je li on pomislio, da je bolji, i ja bih bila bolja? Baš kako su govorili dobri prethodnici:

Budem nepokoran Allahu, pa to vidim na ponašanju moje jahalice i moje supruge.

On je pastir, i on je kriv ako stado ide u pogrešnom smjeru. Nije ovca kriva što je ovca.“

„Nalaziš izgovore za sve. Ja ću ti reći šta mislim, a ti uradi kako hoćeš; prestani tražiti izgovore, a počni tražiti način. Ima li iko gori od Faraona, pa je Musau, alejhis-selam, naređeno da mu se lijepim riječima obraća? Kako ti savjetuješ svog muža? Prešutiš li ikad neku njegovu grešku ili propust? Istovremeno, tražiš da tebi Uzvišeni Allah oprosti. Ne zaboravi to. Allah u hadisi-kudsiju upozorava:

Allah je Svojom voljom odredio sva zbivanja pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju.

Nemoj zaboraviti ni ovo iz hadisi-kudsija:

Ko nije zadovoljan Mojom odredbom, neka sebi traži drugog gospodara osim Mene.

Također, primjećujem da smatraš da si bolja od svog muža. Pa, ako on ima greške, imaš ih i ti. A ako si uistinu bolja, zašto onda ne budeš bolja? Zašto, umjesto da napadaš i rušiš, ne miriš? Zašto na loše ne uzvratiš dobrim, ako ti je cilj da vam se odnosi poprave? Jesi li pokušala to?

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.(Fussilet,34)

Ako nisi pokušala ovako, moguće je da nemaš za cilj da se stanje popravi, nego da održavaš svoju ulogu žrtve. U tome ti može pomoći da nađeš sebi bolju ulogu, da se zabaviš učenjem, nekim lijepim hobijem, ti znaš koliko imaš vremena. Time bi i sebe, i muža, spasila atmosfere koja nikom ne godi. Posebno je ovo važno zbog djece. Oni odrastaju uz tvoje jadikovke, i uz očevo bježanje iz kuće. Možda bi češće i s više volje dolazio ženi koja ima sebe? U njegovom odsustvu možeš činiti dove za njega, jer takve dove su in šaa Allah primljene kod Allaha Uzvišenog, i meleki aminaju na njih, moleći od Allaha za tebe isto ono što ti tražiš za njega. Ako je uistinu on loš čovjek, moguće je da ćeš biti sebeb da se popravi, a nema ti ništa bolje od toga. „Najbolji daija su čovjekova djela“, i taj sam hadis pročitala. Znaš li ti uopće šta želiš?“

„Da je više s nama. Ali, ma koliko se trudila, on ne dolazi. Sad ti misliš da ja nisam pokušala sve što sam znala. Ogorčenost iz mene progovara, jer mi ništa ne uspijeva, ma koliko se trudila oko njega.“

Kažem da u Kur'anu Časnom imamo odgovor za sve:

O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao. (El-Maide, 105.)

I kažem da je na ispitu tvoj sabur i iskrenost prema sebi i drugima. Naša stvarna stanja zna samo Gospodar. Više radi na sebi, a manje brini o njemu. Ti nećeš biti pitana za njega, a on za tebe hoće. Brini se o djeci, jer to bi činila svakako, to su tvoja djeca. Nemoj da oni ispaštaju zbog tvoje zauzetosti onim nad čim nemaš mogućnosti i ovlasti da upravljaš. Za djecu ćeš biti pitana, ona su tvoj emanet. Ako se strpiš, i budeš nastojala da se grijeha kloniš, Gospodar će ti dati izlaz:

...a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio. (Et-Talak,2-3.)

Meni se čini da si ti malo zapostavila Kur'an?“

„Jesam. Danima ga ne uzmem u ruke. Nemam vremena od gledanja u mobitel je li poslao poruku, i od virenja kroz prozor kad će doći...“

„Toliko o „boljem stanju“. Ako si ti ljubomorna na njegove minute, znaj da ima i ovaj hadis:

Allah je ljubomoran, a i vjernik je ljubomoran, a Allah biva ljubomornim prema vjerniku kada čini ono što mu je On zabranio. (Buhari, Muslim i Ahmed)

Misliš li da nije grijeh toliko se vezati za stvorenje, i na takva način razmišljati o njemu, da to prouzrokuje kvarenje veze sa Allahom, i zapostavljanje razmišljanja kroz prizmu onoga što nam je kao Putokaz objavio? A to ti je Kur'an. Znam da znaš. Nekad nam svima treba podsjećanje. Vjera je savjet. Nemoj zbog tuđih grešaka sebi tovariti grijehe. Svako svoj teret nosi, i niko nikom neće moći pomoći. Ako zaboraviš na Allaha, i na sebe ćeš, sigurno.“

„Allah te nagradio!“

„Vjera je savjet... hadis...znaš?“


priča je plod mašte autorice, zasnovana na nekim sličnim događajima